Kazališna grupa Filež je na sām Božić imala premijeru sa šalnim igrokazom »Žalujuća rodbina«. Komedija u tri čini je adaptacija »Ozalošćene porodice« poznatoga i visokocijenjenoga srpskoga pisca Branislava Nušića. Na hrvatski jezik gradišćanske varijante prevodili i priredili su ga školniki Petar Schweiger i Jakov Berlaković jur pred 17 ljet i su tada uspješnu igru opet uzeli u svoj repertoar. Radnja je smješćena u nekom nepoznatom mjestu u Gradišću oko 1945. ljeta.

U Zemaljskom studiju Orf-a Gradišće su 27. decembra prezentirali osebujno Dvd-izdanje Orf-a s naslovom »Edicija Gradišće« i s ukupno deset Dvd-ov, ke sadržavaju dokumentacije i kratke izvješćaje iz arhiva Orf-a Gradišće. To je svega skupa već od 40 uri filmskoga materijala.

U Hrvatskom Jandrofu su se opet spomenuli stare tradicije hrvatskoga kazališća u zimski miseci. Na jednu stranu je to dobrodošla zabava ljudem, iako zima jur dugo nije ta dosadni i škuri čas ljeta u kom pred svim seljačko stanovničtvo nije imalo toliko posla i je mogla uživati i u hrvatski seoski kazališći. Na drugu stranu je hrvatska „teata“ znak još uvijek žive kulture, u ovom hrvatske, i je dobrodošla alternativa muziki u naši seli pretežnoj tamburaškoj glazbi. Jandrofci su pod peljanjem režisera Brana Wolfa zavježbali dva šalne skeče a jednoga su zavježbali „hrabri“ Čunovci.

TRAJŠTOF/BEČ — Dugoljetni peljač Tamburice Trajštof, Oto Kuzmić, je 17. decembra primio »Zlati časni znak za zasluge za Republiku Austriju«. Kuzmić je ovo visoko državno odlikovanje primio za dugoljetni angažman na području hrvatske kulture u Gradišću, a posebno za velik posao koga je napravio za tamburašku muziku i za sviranje na tamburi u domaćem Trajštofu.

KISEG — Kiritof Sv. Emerika jur ljeta dugo je u Jurišićevom gradu povod i za Hrvatski dan, za skupnu sv. mašu i polaganje vijenca pred spomen-pločom Mate Meršića Miloradića. Nije to bilo ni ljetos drugačije, s tom malom razlikom da je ov svetak još polipšao deseti rodjendan hrvatskoga zbora Zora.
U subotu, 3. novembra, su se vjernikom pri dvojezičnoj maši obrnuli dr. Anton Kolić, farnik Ratištofa i židanski farnik Štefan Dumović. Sv. mašu je muzički oblikovao zbor Sv. Emerika, pod peljanjem i kantoriranjem Mirka Berlakovića.

Kazališna grupa Filež je na sām Božić imala premijeru sa šalnim igrokazom »Žalujuća rodbina«. Komedija u tri čini je adaptacija »Ozalošćene porodice« poznatoga i visokocijenjegoga srpskoga pisca Branislava Nušića. Na hrvatski jezik gradišćanske varijante prevodili i priredili su ga školniki Petar Schweiger i Jakov Berlaković jur pred 17 ljet i su tada uspješnu igru opet uzeli u svoj repertoar. Radnja je smješćena u nekom nepoznatom mjestu u Gradišću oko 1945. ljeta. Pod peljanjem Petra Schweigera su i ljetos opet inscenirao vrlo zanimljiv igrokaz na visokom jezičnom nivou u kom se pak moru čuti i brojni lokalizmi Fileža odnosno sridnjega Gradišća.

Pri prisilnoj pauzi lani u isti čas zbog oboljenja jednoga od glavnih glumcev, Franje Meršića, ljetos na Štefanju kazališna grupa Klimpuha je mogla sjajiti i razveseliti, pred svim ali i zabavljati i oduševiti na vrhunskoj domaćoj razini. Komedija »Jedna laž drugu lovi« je u medjuvrimenu 56. igrokaz na klimpuškoj pozornici, ku je 1958. lj. utemeljio tadašnji farnik u Klimpuhu dr. Štefan Geošić i ku sada uspješno dalje pelja Ljuba Palatin-Wild — a je jur po drugi put mogla pridobiti Jožefa Hartmanna za režisera. Klimpušci su na Štefanju imali premijeru s ovim šalnim igrokazom u dva čini autora Michalea Cooneyja koga su na hrvatski s klimpuškim koloritom presadili Doroteja Zeichmann, Ljuba Palatin-Wild, Truda Frank i Silvija Eisner.

Ča za gradišćanske Hrvate znači hrvatska ćirilica, najbolje nam pokazuje nje dokumentiranje kao njevoga vlastitoga pisma u zapisu »Klimpuškoga misala« iz 16. stoljeća. Diplomatska hrvatsko-ćirilička pisma u bečkom Arhivu Doma, Dvora i države (Hhsta) i u drugi arhivi — ka je pisao npr. Jerolim Zadranin, a ima ovde čagod i od Nikole Jurišića — još uvijek čekaju na svoje buduće istraživače. Od tiskanih knjig uzmimo za primjer hrvatsku protestantiku na ćirilici u Aust. Nac. Biblioteki (Önb).

Glagoljica je najstarije slavensko pismo, a u Biogradu je benediktinski samostan sv. Ivana Evandjelista od 1059. bio glagoljaški. U 13. stoljeću po razaranja samostana benediktinci su se iz Biograda sklonili na otok Pašman (nedaleko Zadra) i na brižuljku Ćokovac uz kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili glagoljašku tradiciju. Ovde su i ostatki ženskoga benediktinskoga samostana sv. Tome.

Biogradsko područje postaje jezgra glagoljaštva, med najsnažnijimi područji glagoljaštva. Glagoljica je pismo, kim se Hrvati služu jur prik tisuć ljet. Njom su se pisali staroslavenski teksti hrvatske redakcije, osobito crikvene bogoslužne knjige, i hrvatski teksti najrazličitijih namjenov.

NOVO SELO — Hatsko kolo je nedilju, 9. decembra predstavilo svoj novi nosač zvuka s naslovom »Božić — pjesma ljubavi«. Snimili su svega skupa 18 jačak. Zibrali su najdraže tradicionalne novoseoske narodne i crikvene jačke, neke iz pera farnika Branka Kornfeinda kao i moderne jačke iz Hrvatske. Zvana toga su snimili čestitanje (binčanje) za Božić i za Novo ljeto, kao i jačku „Augustuš“ iz stare pjesmarice »Hiža zlata«, je rekao peljač ansambla, Branko Kornfeind o novom CD-u.