KISEG — Kiritof Sv. Emerika jur ljeta dugo je u Jurišićevom gradu povod i za Hrvatski dan, za skupnu sv. mašu i polaganje vijenca pred spomen-pločom Mate Meršića Miloradića. Nije to bilo ni ljetos drugačije, s tom malom razlikom da je ov svetak još polipšao deseti rodjendan hrvatskoga zbora Zora.
U subotu, 3. novembra, su se vjernikom pri dvojezičnoj maši obrnuli dr. Anton Kolić, farnik Ratištofa i židanski farnik Štefan Dumović. Sv. mašu je muzički oblikovao zbor Sv. Emerika, pod peljanjem i kantoriranjem Mirka Berlakovića.

Kazališna grupa Filež je na sām Božić imala premijeru sa šalnim igrokazom »Žalujuća rodbina«. Komedija u tri čini je adaptacija »Ozalošćene porodice« poznatoga i visokocijenjegoga srpskoga pisca Branislava Nušića. Na hrvatski jezik gradišćanske varijante prevodili i priredili su ga školniki Petar Schweiger i Jakov Berlaković jur pred 17 ljet i su tada uspješnu igru opet uzeli u svoj repertoar. Radnja je smješćena u nekom nepoznatom mjestu u Gradišću oko 1945. ljeta. Pod peljanjem Petra Schweigera su i ljetos opet inscenirao vrlo zanimljiv igrokaz na visokom jezičnom nivou u kom se pak moru čuti i brojni lokalizmi Fileža odnosno sridnjega Gradišća.

Pri prisilnoj pauzi lani u isti čas zbog oboljenja jednoga od glavnih glumcev, Franje Meršića, ljetos na Štefanju kazališna grupa Klimpuha je mogla sjajiti i razveseliti, pred svim ali i zabavljati i oduševiti na vrhunskoj domaćoj razini. Komedija »Jedna laž drugu lovi« je u medjuvrimenu 56. igrokaz na klimpuškoj pozornici, ku je 1958. lj. utemeljio tadašnji farnik u Klimpuhu dr. Štefan Geošić i ku sada uspješno dalje pelja Ljuba Palatin-Wild — a je jur po drugi put mogla pridobiti Jožefa Hartmanna za režisera. Klimpušci su na Štefanju imali premijeru s ovim šalnim igrokazom u dva čini autora Michalea Cooneyja koga su na hrvatski s klimpuškim koloritom presadili Doroteja Zeichmann, Ljuba Palatin-Wild, Truda Frank i Silvija Eisner.

Ča za gradišćanske Hrvate znači hrvatska ćirilica, najbolje nam pokazuje nje dokumentiranje kao njevoga vlastitoga pisma u zapisu »Klimpuškoga misala« iz 16. stoljeća. Diplomatska hrvatsko-ćirilička pisma u bečkom Arhivu Doma, Dvora i države (Hhsta) i u drugi arhivi — ka je pisao npr. Jerolim Zadranin, a ima ovde čagod i od Nikole Jurišića — još uvijek čekaju na svoje buduće istraživače. Od tiskanih knjig uzmimo za primjer hrvatsku protestantiku na ćirilici u Aust. Nac. Biblioteki (Önb).

Glagoljica je najstarije slavensko pismo, a u Biogradu je benediktinski samostan sv. Ivana Evandjelista od 1059. bio glagoljaški. U 13. stoljeću po razaranja samostana benediktinci su se iz Biograda sklonili na otok Pašman (nedaleko Zadra) i na brižuljku Ćokovac uz kapelu sv. Kuzme i Damjana nastavili glagoljašku tradiciju. Ovde su i ostatki ženskoga benediktinskoga samostana sv. Tome.

Biogradsko područje postaje jezgra glagoljaštva, med najsnažnijimi područji glagoljaštva. Glagoljica je pismo, kim se Hrvati služu jur prik tisuć ljet. Njom su se pisali staroslavenski teksti hrvatske redakcije, osobito crikvene bogoslužne knjige, i hrvatski teksti najrazličitijih namjenov.

NOVO SELO — Hatsko kolo je nedilju, 9. decembra predstavilo svoj novi nosač zvuka s naslovom »Božić — pjesma ljubavi«. Snimili su svega skupa 18 jačak. Zibrali su najdraže tradicionalne novoseoske narodne i crikvene jačke, neke iz pera farnika Branka Kornfeinda kao i moderne jačke iz Hrvatske. Zvana toga su snimili čestitanje (binčanje) za Božić i za Novo ljeto, kao i jačku „Augustuš“ iz stare pjesmarice »Hiža zlata«, je rekao peljač ansambla, Branko Kornfeind o novom CD-u.

Gerlinde Haid (* 19. april 1943.) apsolvirala je studij muzičkoga odgoja i germanistike u Beču. Potom je studirala etnologiju i muzičku znanost. Svoje studije je završila 1974. lj. doktoratom. U ljetu je slijedila pozivu u Beč na katedru za povijest i teoriju narodne muzike na Sveučilišću za muziku i primijenjenu umjetnost Beč, kade je emitirana 2011. ljeta.

Folklorna grupa Poljanci iz Vulkaprodrštofa svečuje 35. obljetnicu postojanja. Tim povodom su u domaćem selu nedilju, 18. novembra priredili folklorno otpodne. Na inicijativu mr. Angelike Kornfeind je grupa utemeljena s oko 30 mladih ljudi. I danas još stoji na čelu društva ovoga ansambla u kom je aktivno oko 90 članov. Svenek je nato gledala, da se člani nauču nešto novo. Svečevanje je stalo pod posebnim geslom »Tambura, trumbita i trijangl«. Tijekom minulih 35 ljet se je korak po korak proširio repertoar muzike i koreografijov. Poljanci imaju šest gradišćanskohrvatskih tancev, sedam iz Hrvatske i dva iz Ugarske.Uz nastupe u bližoj i daljnjoj okolici Poljanci prezentiraju hrvatski folklor redovito i u inozemstvu. Putovanja su grupu peljala ne samo u različne zemlje Europe nego i u Kanadu i u Sjedinjene Američke Države (Usa). Kljetu Poljanci predvidjaju sudjelivati pri festivalu Łužičkih Srbov u regiji Lužice u Nimškoj.

ŠTIKAPRON — Kako širom Gradišća tako smo i u Štikapronu svečevali Martinju. Tamburaški orkestar Štikapron Toš priredio je nedilju, 11. novembra po jur dugoj tradiciji opet koncert. U dobro poiskanoj općinskoj dvorani nastupio je  uz orkestar i mladi narašćaj. Orkestar je zabavljao goste na visokoj muzičkoj razini s domaćimi jačkami kao i s melodijami iz Hrvatske i Ruske. Zborovodja Štef Fortuna je zavježbao s orkestrom tri nove jačke, i to „Ruža moja crvena“, „Ribari“ i „Prigorski tanec“.

Folklorna grupa Hajdenjaki u Dolnjoj Pulji je prošli tajedan pri generalnoj sjednici odibrala novo predsjedničtvo. Na čelu ovoga folklornoga društva stoji po nekoliko ljet opet Jelka Perušić, ka je utemeljila ovo društvo i mu je predsjedavala desetljeća dugo. U novom odboru Hajdenjakov su uza to Andrea Karall, Doris Ferency, Elvira Heisinger i Andrea Magyar. Kako je rekla Jelka Perušić za Hrvatski radio Orf-a Gradišće, glavni cilj joj je „intenzivirati veze s grupami u Hrvatskoj i s Hrvatskom uopće, da bi mladi ljudi doživili tu teplinu i bliskost s ljudi i hrvatskim jezikom.