Ne vidu i još vjeruju. To smo mi, dragi štitelji. Mi nismo vidili Goristaloga i još vjerujemo da se je goristao, tako i u svoje goristanje. Bezbroj je ljudi, ki su se goristali iz nevjere griha i sad su blaženi. Jezuš rekao je: Blaženi su oni, ki nisu vidili i još vjeruju!
Imati dobrog prijatelja na životnom putu je velika srića. Najbliži su si suputniki otac, majka, dica, obitelj. Ali bez Boga nam srićan životni put nije osiguran. Bez Boga se zgubimo na putu.
U noći lako zgubimo pravi put, ako hodimo po nepoznatoj krajini. Isto i planinari, ki plaznu na snižne brige. Pa ako im snig jako put zamete, ne putu se, zgubu slijed.
Razmišljao sam, kakov drugi naslov bi mogao dati ovomu članku, jer uvijek nek davam istoga: Dobri pastir. A i na dalje će ostati ov naslov, jer lipše riči od dobroga pastira nima. Biti dobar pastir, i roditelji, duhovniki moraju biti dobri pastiri. Kakov je dobri pastir? On ne nek čuva svoju črijedu, nego ju i brani, ako tati dojdu. Koliko je bilo jur pastirov, ki su za svoju črijedu dali život, poubijani su od razbojnikov.
BEČ — Hrvatski vjerniki i vjernice, ki se u Beču okupljaju u gradišćanskohrvatskoj vjerskoj zajednici okolo dušobrižnika kanonika Tome Krojera, nedilju, 27. februara skupa s Hrvatskom katoličanskom misijom Am Hof su priredili skupno shodišće kipu »Putujuće Celjanske Marije«. Na orgulja je svirao kantor mr. Ferdinand Coklić, rodom iz Klimpuha a pratile su ga jačkarice takaj iz Klimpuha.
Jezuš izliva ljubav na svoje apoštole, i na svakoga drugoga, ki drži Božje zapovidi. Svaki to da od sebe, ča je, ča ima. Bog je ljubav i Bog nek ljubav daje od sebe. Samoga sebe nam se daje. Ako nimam ništa i onda moram ča dati, a to je samoga sebe i to je najveće.
Nigdor nije slobodan skušavanj. I sām Sin Božji je bio iskušavan od zaloga. Marija i Jožef su imali velika skušavanja. Križ i skušavanje ni nas nećedu obajti, jer mi nismo svetiji od njih, nego grišni.
Kad je Winston Churchil u Dolnjem domu 13. 5. 1940. ljeta po prvi put nastupio pred vladom, ništa drugo im nije obećao nego pot, trud, suzu i križ. Ove riči bile su izgovorene početkom II. svitskoga boja, a ča bi mogao dobroga obećati svojim, kad na sve kraje padaju bombe i curi krv.
Nismo stvoreni za pakao, nego za nebo. Nismo stvoreni da umremo, nego da živimo. Bog nikoga ne „baca“ u pakao. Grišnik si sām zibere život bez Boga, to je pakao.
Ti, ki su u paklu, su se pretvorili u mržnju. Mrzu, oduravaju Boga, človika i sve, ča je sveto. Jezuš veli: „Ne bojte se onih, ki tijelo umoru, a potom već ne moru ništa učiniti. Bojte se onoga, ki kad je umorio, ima moć hititi u pakao. Da, velim vam ovoga se bojte!/Lk. 12,5.6.7
Pakao nije neko ogradjeno mjesto.
PANDROF — Farnik u Pandrofu i Novom Selu mr. Branko Kornfeind nedilju, 6. marca je bio pozvao na neobičan jubilej: svečevao je 17.500 sv. mašu (polag svojega popisa o broju Božjih službov ke je svečevao od svojega zaredjenja za duhovnika). U crikvi su svirali Hatsko kolo iz Novoga Sela i Tamburica Bijelo Selo, a koncelebrirao je farnik u B. Selu.
ŽELJEZNO — Kako javlja Hrvatska redakcija Orf-a Gradišće Zemaljski školski savjet premišljava pokrenuti pravni postupak protiv farnika u Pandrofu i Novom Selu mr. Branka Kornfeinda „u slučaju, da on sām od sebe ne istupi iz školske službe“. Predsjednik zemaljskoga školskoga savjeta, mr. dr. Gerhard Resch je rekao, da postoju daljnja predbacivanja protiv Kornfeinda ki da bi u podučavanju šikanirao dicu.
Potresov i poplavov sve već i već i nastaju sve veći i veći.
Dite se plače, jer ne najde svoje mame, tate. Neki je zdigne i nosi, kamo, nekamo pod šator, jer dom mu je zrušen i ča bi u njem bez oca i majke. Majka se opet plače nad ditetem, ko nosi u krilu, mrtvo. Na sve strani nevolje, plač, glad. Svi pomoć čekaju.