Biti sluga svih - piše Joško Preč

Jer sin človičanski nije došao zato, da mu služu, nego da on „služi“ i da svoj život dā za otkupljenje mnogih.
Apoštoli Jakov i Ivan htili su siditi uz Jezuša na samitni stolci, kad uspostavi Jezuš zemaljsko kraljevstvo Židovov, ki pak onda neka kraljuju nad svitom. Oni nisu razumili, da kraljevstvo Jezuševo nije iz ovoga svita. Ovo je rekao Jezuš pred Pilatušem i kad su ovo apoštoli čuli, ostavili su ga, pobigli su. Ništa iz kraljevstva židovskoga na ovom svitu.

Zagledaj se u nebesa - piše Joško Preč

Jezuš se pokaže na brigu Taboru Petru, Jakovu i Ivanu u svojoj diki. Na to Petar: Dobro je nam ovde biti, načinit ću tri šatore, tebi jednoga, Mozešu jednoga i Iliji jednoga. Zabio je na dom, obitelj, na sve drugo, jer je bio jako blažen.
Mislimo li mi većput na nebesko blaženstvo? Imamo želju za nebom? Nigdor na svitu nije potpuno blažen. Uvijek, nam nešto fali. Zaista je Zemlja suzna dolina, puna nevolje, plača, suz.

Zatvorit ćedu sjemenišće Dijeceze Željezno u Beču

BEČ — Kako se je doznalo iz Biškupskoga dvora u Željeznu ćedu Dijecezansko sjemenišće bogoslovov u Beču naredno zatvoriti. Od jeseni dojdućega ljeta da ćedu se studenti teologije budući duhovniki dijecezov Beč, Sankt Pölten i Željezno skupno školovati.
Planirano je to u sjemenišću bečanske biškupije u 9. kotaru Boltzmannovoj ulici. Nekoliko crikvenih medijov kao npr. Kathpress je jur informiralo o predvidjenom slaganju spomenutih sjemenišć i da kanu stvoriti centralnu instituciju.

Susret s veseljem i tugom piše Joško Preč

Jedan doživljaj, ki i po dugljem času živi u meni. Jedno malo dite dražesno, ljubezno, puno smiha i jedna majka, gluha turobna, slomljena, izgleda, da je ledična, neudata.
Imam pravicu kad se po ulici šećem u Juri, da najprvo pozdravljam ove male, jer njev nekrivičan smih, njevi mali okaci, lice me uvijek jako jako razveselu.
Ova sirota mama sidi slomljena na ulici i drži ruku, čeka milodare. Ja ju gledam, ali gledam skoro neprestano nje malo dražesno dite. Svaki posmih mi je posmihom vraćalo. Još i moć je ulovio ov smih ovoga diteta u meni.

Blagoslovio ih je i zdiže se u nebo - piše Joško Preč

Jezuš otpelja apoštole prema Betaniji, blagoslovi je i zdigne se u nebo. Apoštoli su se s velikim veseljem vratili u Jeruzalem. Ali i jedan otac ćuti, da mu je došla skradnja ura. Pred podnevom pozove skupa svoju mnogobrojnu obitelj i blagoslovi je i reče im, popodne ću umriti — i umro je. Vjerujemo, da se je i ov zdignuo u nebo.
Jezuš moli, da nas očuva od svega zloga i veli, da je Oca proslavio na zemlji, djelo je izvršio. Moremo reći, da je i ta otac izvršio svoje djelo, blagoslovio svoje i otišao k Ocu.

S Bogom na putu - piše Joško Preč

Imati dobrog prijatelja na životnom putu je velika srića. Najbliži su si suputniki otac, majka, dica, obitelj. Ali bez Boga nam srićan životni put nije osiguran. Bez Boga se zgubimo na putu.
U noći lako zgubimo pravi put, ako hodimo po nepoznatoj krajini. Isto i planinari, ki plaznu na snižne brige. Pa ako im snig jako put zamete, ne putu se, zgubu slijed.

Dobri pastir - piše Joško Preč

Razmišljao sam, kakov drugi naslov bi mogao dati ovomu članku, jer uvijek nek davam istoga: Dobri pastir. A i na dalje će ostati ov naslov, jer lipše riči od dobroga pastira nima. Biti dobar pastir, i roditelji, duhovniki moraju biti dobri pastiri. Kakov je dobri pastir? On ne nek čuva svoju črijedu, nego ju i brani, ako tati dojdu. Koliko je bilo jur pastirov, ki su za svoju črijedu dali život, poubijani su od razbojnikov.

Shodišće Am Hof

BEČ — Hrvatski vjerniki i vjernice, ki se u Beču okupljaju u gradišćanskohrvatskoj vjerskoj zajednici okolo dušobrižnika kanonika Tome Krojera, nedilju, 27. februara skupa s Hrvatskom katoličanskom misijom Am Hof su priredili skupno shodišće kipu »Putujuće Celjanske Marije«. Na orgulja je svirao kantor mr. Ferdinand Coklić, rodom iz Klimpuha a pratile su ga jačkarice takaj iz Klimpuha.