Na čajtanski kiritofski vikend je mjesna folklorna grupa dva dane od 6. do 7. julija svečevala pol stoljeća. U kooperaciji s DZ-om priredili su uz opširni folklorni program i zabav s Pannonix, Mejaši i Koprivami.

Ljeto je i svi, ki čitaju, čežnju za lakom lektirom. Za mene je ta prošli tajedan izašla u obliku 6. državnoga izvješćaja o narodni grupa. Dobro, da imam ovde mjesto za „recenziju“. Svakih par ljet pošalje Vijeće Europe stručni tim u države članice i ispituje pripadnice i pripadnike manjin o stanju, želja i poteškoća. Za aktivistice i aktiviste se to more predstaviti kao psihohigijena, ar „bauštelov“ je dost na manjinskopolitičkom polju i u ovakovoj sjednici su jednoč aktivistice i aktivisti ovi, ki su na kormilu, komisija samo sluša i stavlja pitanje, ako ča nije jasno.

Jezikoslovkinja Cvetelina Ortega primila je MiniMetron, a Terezija Stojšić je bila u pravu, kad je rekla, da bi za takovo djelovanje kot je to nje, mogla u budućnosti i primiti Metron.

Većjezičnost i bavljenje tim je naime kod gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov prilično zanemareno djelo. Predugo se nije razumilo, ča znači dvojezičnost. Generacija mojih didov i babov, djelomično još mojih roditeljev odrasla je zapravo u jednojezičnom okruženju i se je stopr kod pristupljenja u (višu) školu susrećala s nimškim jezikom, a onda pravoda kao vrhovnim.