Za vrime stvaranja novih nacijov u Europi su mnoge države u 19. stoljeću za svoju nacionalnu državu priželjkivale strukturu jednojezičnosti. Tada jezični pluralitet nije bio opcija. Posljedica toga je bila, da su se jezične manjine počele asimilirati. Tim je propala šansa, da bi se etablirale multikulturne zajednice. Sociolingvist Thomas Ricento veli, da fenomen jednoga jezika za jednu naciju ima svoje korene u Francuskoj revoluciji i u zbudjanju nacionalističkih tendencijov, ali da je takova zamisao neprirodna za društvenu organizaciju. Ako je nešto norma, onda većjezičnost (prisp. Ricento 2009/2006).
Prikladna jezična politika
Ricentove poglede potkripljuje i činjenica, da u europski država ljudi zvećega govoru već nego jedan jezik. To država more podupirati, ako stvori mogućnosti za učnju jezikov i sfere, u ki se ti jeziki moru upotribljavati. Ali to ne funkcionira restriktivnom jezičnom politikom. U europskom kontekstu Švicarska služi kot pelda za izvrsnu jezičnu politiku. Politički sistem u Švicarskoj je optimalno prilagodjen na okolnosti kulturne mnogovrsnosti. Švicarska divno demonstrira, da nacionalna država u jezičnom pogledu ne triba obavezno imati homogeno stanovničtvo, nego prikladnu jezičnu politiku.
Opis političke teorije
Politologija teoriju politike gleda iz trih različnih perspektivov. Nazivi, ki se hasnuju u znanosti, su iz engleskoga jezika, ar najegzaktnije opisuju pojam politike. To su politics, policy i polity.
Politics je natezanje oko vlasti. Gdo je jači, moćniji? Kontrahenti se miru. Oni debatiraju. Konflikti se očituju. Akteri išću većine. To su procesi stvaranja mišljenja.
Policy se odnosi na politička područja. Jedno od tih područjev je manjinska politika. U tom području je potribno rješavati supstancijalna pitanja.
Polity opisuje zakone, norme i institucije, sve čim se uspostavlja pravni red.
Realizacija jezične politike
Jezična politika u smislu politics se odnosi na diskurs i na brainstorming s ciljem da se riješi problem ili da se rodu nove ideje u pogledu na bolji razvitak manjinskoga jezika. Na ovoj razini se fiksira jezični režim. To znači, da se konkretizira, u kom službenom jeziku ćedu postojati ki dokumenti. Jezična politika u smislu policy mora biti projektni menedžment, u okviru koga se mora sastaviti projektni plan: Kako ćedu se obaviti pojedini koraki, kako će se velika zadaća podiliti u pojedine pakete i kako ćedu se špecificirati i strukturirati zadaće.
Jezična politika se mora planirati u najmanji detalj. Za to je potribno utemeljiti državnu instituciju za jezično planiranje. Ugledni sociolingvist, Jeroen Darquennes, ki pozna i gradišćanskohrvatsku situaciju i se bavi strateškom realizacijom manjinskopolitičkih ciljev govori o skriptu (2012), ki je potriban za implementiranje djelotvornih mjerov.
Agnjica Csenar-Schuster