Za vrime stvaranja novih nacijov u Europi su mnoge države u 19. stoljeću za svoju nacionalnu državu priželjkivale strukturu jednojezičnosti. Ta­da jezi­čni pluralitet ni­je bio opcija. Poslje­dica toga je bila, da su se jezične manjine počele asimilirati. Tim je propala šansa, da bi se etablirale multikulturne za­jednice. Soci­o­lin­gvist Thomas Ricento veli, da fenomen jednoga jezika za jednu naciju ima svoje korene u Francu­skoj revoluciji i u zbudja­nju na­cio­nalistič­­kih tendencijov, ali da je takova zamisao neprirodna za društvenu organizaciju. Ako je nešto norma, onda većjezičnost (prisp. Ricento 2009/2006).

Prikladna jezična politika

Ricentove poglede potkripljuje i činjenica, da u europski država ljudi zvećega govoru već nego jedan jezik. To država more podupirati, ako stvori mogućnosti za učnju jezikov i sfere, u ki se ti jeziki moru upotribljavati. Ali to ne funkcionira restriktivnom jezičnom politikom. U europskom kontekstu Švicarska služi kot pelda za izvrsnu jezičnu politiku. Politički sistem u Švicarskoj je optimalno prilagodjen na okolnosti kulturne mnogovrsnosti. Švicarska divno ­demonstrira, da nacionalna dr­žava u jezičnom pogledu ne triba obavezno imati homogeno stanovničtvo, nego pri­kladnu jezičnu politiku.

Opis političke teorije

Politologija teoriju politike gl­e­da iz trih različnih perspektivov. Nazivi, ki se hasnuju u znanosti, su iz engles­koga jezika, ar najegzaktnije opisuju po­jam politike. To su politics, policy i polity. 

Politics je nate­za­nje oko vlasti. Gdo je jači, moćniji? Kontrahenti se mi­ru. Oni debatiraju. Konflikti se očituju. Akteri išću većine. To su procesi stvaranja mi­š­ljenja.

Policy se odnosi na politička područja. Jedno od tih područjev je manjinska politika. U tom području je potribno rje­šavati supstancijalna pitanja.

Polity opisuje zakone, norme i institucije, sve čim se uspos­tav­lja pravni red. 

Realizacija jezične politike

Jezična politika u smislu politics se odnosi na diskurs i na brainstorming s ciljem da se riješi problem ili da se rodu nove ideje u pogledu na bolji razvitak manjinskoga jezika. Na ovoj razini se fiksira jezični režim. To znači, da se konkretizira, u kom službenom jeziku ćedu postojati ki dokumenti. Jezična politika u smislu policy mora biti projektni menedžment, u okviru koga se mora sastaviti projektni plan: Kako ćedu se obaviti pojedini koraki, kako će se velika zadaća podiliti u pojedine pakete i kako ćedu se špecificirati i struktu­rirati zadaće.
Jezična politika se mora planirati u naj­manji detalj. Za to je potribno utemeljiti državnu instituciju za jezično planira­nje. Ugledni sociolingvist, Jero­en Darquennes, ki poz­na i gradišćanskohrvatsku situaciju i se bavi strateškom realizacijom manjin­skopolitičkih ciljev govori o skriptu (2012), ki je potriban za implementiranje djelotvornih mje­rov.

Agnjica Csenar-Schuster