Ćemo gradišćanskohrvatski jezik obdržati takovoga kot je sada?

Država, ka pripadnikom ma­nji­ne kani omogućiti hasnovanje jezika i ka kani, da oni tradiraju jezik svojim budućim generacijam, si mora staviti pitanje, s kakovom politikom će to dostignuti. Obdržava­nje jezika je jedno, a revitalizacija jezika drugo. Med timi dvimi entiteti postoju raz­like i zato će­mo to precizirati.

Tagovi: 

Ki se ne kani pominati hrvatski, uskraćuje jezik onim, ki ga kanu hasnovati

Ako jezik kot kapital nije pravično podiljen i mu fali prestiž, mora intervenirati država i se skrbiti za to, da on kot resursa na tržišću dobene na vridnosti. U pogledu na to piše švicarski eko­no­mist i komunikolog Fran­çois Grin (2009/2006): The more people use it, the more valuable it becomes, as a tool for communication, to people who already use it. Grin jezik stavlja u ekonomski kontekst i veli da jezik govo­r­nikom nastaje tim vridniji i značajniji, čim već ljudi ga hasnuje. Pritom Grin hasnuje terminus iz ekonomi­je, i to tržišni slom/­Markt­ver­sa­gen/­market failure. Tržišni slom zna­či, da resurse nisu eficijentno podiljene zato kad je tr­žišće prepušćeno samomu se­bi. Ali država je u stanju re­gulirati tržišće na dobrobit svih.

Tagovi: 

Država svojom politikom odlučuje o uspjehu ili neuspjehu jezika

Za vrime stvaranja novih nacijov u Europi su mnoge države u 19. stoljeću za svoju nacionalnu državu priželjkivale strukturu jednojezičnosti. Ta­da jezi­čni pluralitet ni­je bio opcija. Poslje­dica toga je bila, da su se jezične manjine počele asimilirati. Tim je propala šansa, da bi se etablirale multikulturne za­jednice. Soci­o­lin­gvist Thomas Ricento veli, da fenomen jednoga jezika za jednu naciju ima svoje korene u Francu­skoj revoluciji i u zbudja­nju na­cio­nalistič­­kih tendencijov, ali da je takova zamisao neprirodna za društvenu organizaciju. Ako je nešto norma, onda većjezičnost (prisp. Ricento 2009/2006).

Tagovi: 

Jezik, ki vegetira, nije atraktivan za učnju...

Manjinsko pravo je Ahilova peta u medjunarodnom pravu, ar je ono minimalistički formulirano. Uz to se države prem potpisivanja mnogovrsnih konvencijov i ugovo­rov ne maru za to, da bi ispunile internacionalne standarde. Je li će neka država čuvati svoju manjinu ili prepustiti ju samoj sebi, a tim propasti, odvisi od nje do­brohotnosti. Na europskoj razini imamo dost programatičnih izjavov prez prav­noga efekta. A ipak su konvencije važne, kad odsu­djuju diskriminaciju manjin i pasivnost držav u vezi sa svojimi manjinami.

Tagovi: 

Kade se Gradišćanski Hrvati (na)uču hrvatski?

Savezno kancelarstvo u svojem izvještaju Vijeću Europe nagla­šava, da se u Austriji nijednomu ne uskraćuje hasnovanje gradišćanskohrvatskoga službenoga jezika (Staatenbericht Österreichs 2011: 77-80). Na skurilan način država oprav­da­va nezadovoljavajuću manjin­sku situaciju i brani svoju pasivnost i ne postojeću jezičnu politiku: „dajte im mira, neka činu ča kanu, da se problem riješi sam od sebe“.

Tagovi: 

Prez zvanja nije ni gradišćanskohrvatskoga znanja

Austrija je dužna svaka tri ljeta informirati Vijeće Europe o sv­o­ji manjina, a naravno i o Gradišćanski Hrvati. Europska čarta regionalnih ili manjin­skih jezikov, ku je sastavilo Vijeće Europe od držav potpisnic potribuje konkretan angažman za njeve ma­njine. Treti izvje­štaj Saveznoga kancelarstva iz lje­ta 2011. je tako­zvani Bericht der Republik Österreich an den Europarat über das Gedeihen der burgenlandkroatischen Minderheit

Tagovi: