Kako ugrožen ili kako vitalan je gradišćanskohrvatski jezik?

Unesco Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages, zajednica sociolingvistov na svit­skom glasu je izdjelala regule, kako odrediti vitalnost jezika i stupanj njegove u­groženosti. Na temelju tih regulov ću u dojdući puti opisati stanje gradišćanskohrvatsk­o­ga jezika i upozoriti na to, kako hit­no je dokumentirati gradišćansko­hrvatski jezik.

Tagovi: 

Dužni smo, da naš jezik navijek ostane budućim generacijam

Grupa prominentnih sociolingvistov, takozvana UNESCO Ad Hoc Expert Group on Endangered Languages je 2003. ljeta objelodanila istraživački iz­vje­štaj o tom, kako odrediti vitalnost nekoga jezika i stupanj njegove ugroženosti. Pod naslovom „Language Vitality & Endangerment“ je ovo znanstveno dje­lo pristupačno zainteresiranoj pu­bliki i svim onim, kim je že­lja evaluirati stupanj vitalnosti nekoga jezika. Iz toga naime proizlazi, kako potri­bno je, da se dokumentira neki jezik, da ne bi bio pozabljen u slu­čaju da izumre. Visokokaratni sastav sociolin­gvistov i lingvističkih antropologov svitskoga ranga — Brenzinger, Dwyer, Graaf, Grinevald, Krauss, Miyaoka, Ostler, Sakiyama, Villalon, Yamamoto und Zepeda — je izdjelalo 9 faktorov na temelju kih se more odrediti sociolingvistički status neke jezične zajednice, da bi se mo­gli izviditi prioriteti za koordinirane akcije.

Tagovi: 

Ćemo gradišćanskohrvatski jezik obdržati takovoga kot je sada?

Država, ka pripadnikom ma­nji­ne kani omogućiti hasnovanje jezika i ka kani, da oni tradiraju jezik svojim budućim generacijam, si mora staviti pitanje, s kakovom politikom će to dostignuti. Obdržava­nje jezika je jedno, a revitalizacija jezika drugo. Med timi dvimi entiteti postoju raz­like i zato će­mo to precizirati.

Tagovi: 

Ki se ne kani pominati hrvatski, uskraćuje jezik onim, ki ga kanu hasnovati

Ako jezik kot kapital nije pravično podiljen i mu fali prestiž, mora intervenirati država i se skrbiti za to, da on kot resursa na tržišću dobene na vridnosti. U pogledu na to piše švicarski eko­no­mist i komunikolog Fran­çois Grin (2009/2006): The more people use it, the more valuable it becomes, as a tool for communication, to people who already use it. Grin jezik stavlja u ekonomski kontekst i veli da jezik govo­r­nikom nastaje tim vridniji i značajniji, čim već ljudi ga hasnuje. Pritom Grin hasnuje terminus iz ekonomi­je, i to tržišni slom/­Markt­ver­sa­gen/­market failure. Tržišni slom zna­či, da resurse nisu eficijentno podiljene zato kad je tr­žišće prepušćeno samomu se­bi. Ali država je u stanju re­gulirati tržišće na dobrobit svih.

Tagovi: 

Država svojom politikom odlučuje o uspjehu ili neuspjehu jezika

Za vrime stvaranja novih nacijov u Europi su mnoge države u 19. stoljeću za svoju nacionalnu državu priželjkivale strukturu jednojezičnosti. Ta­da jezi­čni pluralitet ni­je bio opcija. Poslje­dica toga je bila, da su se jezične manjine počele asimilirati. Tim je propala šansa, da bi se etablirale multikulturne za­jednice. Soci­o­lin­gvist Thomas Ricento veli, da fenomen jednoga jezika za jednu naciju ima svoje korene u Francu­skoj revoluciji i u zbudja­nju na­cio­nalistič­­kih tendencijov, ali da je takova zamisao neprirodna za društvenu organizaciju. Ako je nešto norma, onda većjezičnost (prisp. Ricento 2009/2006).

Tagovi: 

Jezik, ki vegetira, nije atraktivan za učnju...

Manjinsko pravo je Ahilova peta u medjunarodnom pravu, ar je ono minimalistički formulirano. Uz to se države prem potpisivanja mnogovrsnih konvencijov i ugovo­rov ne maru za to, da bi ispunile internacionalne standarde. Je li će neka država čuvati svoju manjinu ili prepustiti ju samoj sebi, a tim propasti, odvisi od nje do­brohotnosti. Na europskoj razini imamo dost programatičnih izjavov prez prav­noga efekta. A ipak su konvencije važne, kad odsu­djuju diskriminaciju manjin i pasivnost držav u vezi sa svojimi manjinami.

Tagovi: