Subotu, 29. maja, je Željezanska biškupija sada i oficijelno izjavila promjene, ke se tiču i hrvatskih far u sjeveru i na jugu Gradišća. U sridnjem Gradišću nima promjenov u hrvatski fara. Dekrete će biškup tradicionalno izdati na Petrovu, 29. junija, a s 1. septembrom ćedu stupiti na valjanost.

Nedavni teroristički napadi u Beču i Nici pokušaj su pod­rivanja medjuvjerskoga dijaloga i suradnje, rekao je 4. novembra papa Franjo. Tije­kom svoje tajedne audijencije, Franjo je rekao da se sve okrutniji obliki terorizma ši­ru Europom, a posebice je spomenuo napade u Austriji i Francuskoj. Poglavar 1,3 milijarde katoličanov diljem svita nazvao je napade „žalosnimi dogadjaji ki nasiljem i mržnjom pokušavaju potkopati bratsku medjureligij­sku suradnju“.

Hrvatsko shodišće u Celju su početo od upeljanja skupnoga sh­odišća gradišćanskih Hrvatov 1923. ljeta održali sada jur po 88. put. Putuju­ća Celjanska Marija je od 1973. ljeta na putu med gra­dišćanskimi Hrvati u če­tiri država: Austriji, Če­škoj, Ma­djarskoj i Slovačkoj. Ov driveni kip, kopija Majke Ce­ljanske je dar hodočasnoga mjesta Celje dugoljetnomu organizatoru hrvatskih shodišćev Martinu Meršiću ml. prilikom 50-ljetnice skupnih shodišćev 1983. ljeta. 

Na trodnevnom shodišću u Zagrebu, 19, 20. i 21. maja boravili su hodočasniki ki su pristigli iz Austrije, Madjar­ske i Slovačke kade živu gra­dišćanski Hrvati pod pelja­njem biškupa Željeznoga dr. Egidija Živkovića. Kad su Hrvati iz ovih krajeva otišli u novu domovinu onda su sa sobom uzeli tri stvari: vje­ru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvi vridne ruke. Te ruke su sklopili na molitvu, ali su s timi rukami i izgra­d­jivali novu budućnost, no­vu domovinu. Svetu mašu je m­u­zički oblikovao zbor gradiš­ćanskih Hrvatov iz trih držav imenom Pax et Bonum pod peljanjem Ive Šeparovića. Sudjelivalo je 150 jačkarov i jačkaric, ki su bili obličeni u različni hrvatski nošnja.

Predavanje „Sveta Majka Te­reza — misionarka ljubavi i milosrdnosti“ je bio početak vjerskoga programa Ženskoga i Muškoga pokreta Hrvat­skoga dekanata u 2016./17. ljetu. Predavač je bio kanonik mons. Tome Krojer, ki je imao i osobne kontakte n­o­voj svetoj ženi naše Crikve. U punoj dvorani farskoga d­o­ma u Gerištofu je kanonik opisao zanimljivo i privabljivo na početku životopis Maj­ke Tereze: Rodjena u Skopju u katoličanskoj albanskoj obitelji, kako je ulazila u red Loreto — sestar u Irskoj i nje dolazak kao učiteljica u Ben­galiju u Indiji.

Duhovnik jurske biškupije, pjesnik, literat, duhovni pe­ljač hrvatskoga naroda Gradišća, farnik u mirovini, Jo­ško Preč, svečuje 19. febru­ara svoj 90. rodjendan. Bio je i redoviti suradnik i dopis­nik Hrvatskih novin u vjerski nalogi.
JURA — Joško Preč je ro­djen 1926. na Undi u Prečevom stanu a za duhovnika je zare­djen 19. junija 1960. u stolnoj crikvi u Juri a svoju mladu ma­šu je svečevao 26. junija u domaćem selu.

U Splitu nedavno je pred­sta­vljena knj­iga pape Franje »Božje je ime Milosr­­đe« čija  prva je naklada rasprodana. Miro Radalj, ravnatelj na­kladne kuće Verbuma, ka je objavila hrvatski prijevod pa­pine knjige istaknuo je kako u Hrvatskoj vlada veliko zanimanje za tu knjigu i da je prva naklada od tri tisuć pri­mjerkov od pretprošloga ta­jedna rasprodana za tri dane pak je tiskano dodatnih pet tisuć primjerkov.

Biblija — ovo epohalno djelo u 5 sveski, prevodjeno na gra­dišćanskohrvatski od svećenika i dugoljetnoga farnika u Klimpuhu i nadzornika za vjeronauk prof dr. Štefana Geo­šića, je sada i u dvi veliki nacionalni knjižnica Hrvatske.

Med zapadnougarskimi, da­nas gradišćanskimi Hrvati se je po današnjem (po)zn­a­nju biblijski tekst u njevom jeziku pojavio 1732. ljeta pod naslovom Horvaczko evan­gy­­elye s mukom Kristuševom i malim katekizmušem. Ne zna se, ki je prireditelj toga. Morebit bi jezična analiza mogla na to pokazati. Had­rovics misli, da je morao biti ki ježuit ali mogao biti i ki franjevac.

Svaki kulturni narod je do­šao po putu opismenjivanja prik Biblije do svoje ugledne pismene kulture. Ni Hrvati, ni gradišćanski Hrvati nisu bili iznimka na tom putu. Vjera i Crikva im je dala praktično znanje pisanja i čitanja u ruke, da bi tako la­kše razumili rič Božju i stupali po putu vječnoga spase­nja. Nažalost, nikada nam nisu pojasnili ta grudasti put u školi: ili ga nisu (po)znavali ili nas nisu kanili upo­znati s njim (ar bi mogli doj­ti na ideju usporedjivanja) ili nikomu nije bilo onako či­s­to jasno koliko to znači za svist, kulturu i narodno(sno) držanje jednoga naroda.