Ako — s punim pravom i najsrdačnije — čestitamo ORF-u a unutar njega Manjinskoj redakciji a točnije Hrvatskoj redakciji udomaćenoj u studiju u Željeznu, onda zapravo čestitamo i sami sebi. Čestitamo i svim tim, ki su još u 1960-i i 1970-i ljeti vjerovali u uspješno društveno zalaganje i političku borbu za najprvo radijske a kašnje pak i televizijske emisije na hrvatskom jeziku. Naša tadašnja društva su bila Hkd, Hak, Hgkd a naravno i Komitet za prava Gradišćanskih Hrvatov — tada smo u Hrvatski novina gradišćanski Hrvati pisali još s velikim G (dokle skoro svi ostali s malim g, jer smo kanili pokazati na to da slišu skupa, da su cjelina Hrvati i Hrvatice na austrijskoj, češkoj, madjarskoj i slovačkoj strani granice; sada kad mnogimi pišu s velikim G i kanu pokazati na posebnu narodnost, morebit još i na poseban hrvatski narod ki s hrvatskim ima malo ili nikakove veze, smo opet prešli na malo g, jer jesmo dio hrvatskoga korpusa i naš jezik je hrvatski, ča nikako ne znači da moramo biti hrvatski državljani ili da bi morali podupirati ili trpiti od politike u RH, i neovisno od toga ima li negdo znamda vikendicu na morju ili ne.