Teški požar, oganj u francuskom nacionalnom svetišću Notre Dame (Naša Gospa) je pokazao, da je namjesto vjere u mnogi slu­čaji stupio kulturni nalog, ku­l­turna zadaća. Crikve su po­stale hrami kulture ali manje vjere i turisti dojdu pogledati ove crikvene i arhitektonske znamenitosti iz kulturolo­ških uzrokov, a sve manje ih je ki se idu pomoliti u ove „hiže Božje“. Pravoda se i stavlja pi­tanje, su ove toliko lipe, ve­ličanstvene zgrade uzidali za­to da bi se ljudi mogli pomo­liti u nji, ili je ovo bila často­hlepnost vladarov i arhitektov, rukotvorcev i likovnih umjetnikov — gdo je bolji?

Bilo kako: s požarom na krovu jedne od najznameniti­jih crikvenih zgradov svita, gotičke crikvene palače No­tre Dame u srcu svitske metropole Pariz u jednom hipcu smo doznali za kulturološku važnost zgrade, ka je jedna od najboljih primjerov zato, kada su crikva i svitovna vlast bile jedno i se je stoprv kaš­nje vlast dilila na crikvene i svi­tovne vladare. Danas Cri­k­va u Francuskoj ima samo još sporednu poziciju i u­lo­gu. Francuzi su se podali laicizmu, ča znači: svitonazoru po kom vjera spada u privatnu sferu človika tr se ne smi mišati s javnom sferom politike. Temelji se na odvajanju Crikve od države tr na pluralističkom shvaćanju slobode vjere. U užem smislu pr­vić označava nereligiozni svi­tonazor, ki nije ujedno i protuvjerski nego ističe samo­stalnost i samodostatnost ljudskoga razuma bez pozivanja na transcendenciju.

Požar u ovoj jednoj od naj­znamenitijih kršćanskih katedralov, zničenje zapravo cijeloga krovišća od driva iz 13. stoljeća ponovo je otkrio znamenitosti ovakovih zgradov za kulturu ne samo doti­čne zemlje, nego i za kultu­ru uopće. Minja se uloga npr. i Notre Dame kao hižom Božjom, kamo ljudi idu da bi se pomolili (ne da toga danas već ne bi bilo), ali masa ljudi je došla zbog izuzetno lipe ar­hitekture, zbog neprocjenjivo vridne obloke od stakla, zbog vrhunski isklesanih štatuov, piljev a ne na zandje i zbog relikvije, trenovi vijenac, ki su Rimljani Jezuša navodno na­sadili, prlje nego je nosio križ na kom je po novozavjetskoj predaji kašnje križevan.

Najednoč je ov požar u sre­dini Pariza pokazao, da su ljudi pripravni dati svoje pin­e­ze (v­elike i male) za obnovu ovoga bisera francuske kulture. Očito ovde već ne ide za­to da je ovo u bīti još uvijek crikva, nego je obnova muz­e­ja, atrakcije za same Fran­c­u­ze a s tim i za cijeli svit.

Ov požar u Parizu otvara naravno i diskusiju: gdo ne­ka brine o ovi bezbrojni cri­kva i drugi crikveni zgrada? Gdo neka plati sva ta poprav­ljanja i renovacije? Od crik­venih prinosev to sigurno ne­će biti moguće, uopće ako sve već ljudi stupi iz Crikve, da ne bi tribali platiti crikveni p­orez. Morat će to civilno dr­­u­štvo, morat ćemo to mi svi!