Ke jasne riči tribamo?

U nedilju naglo je prehićen plan za ov komentar. Svisno črnom farbom prekrižena hrvatska imena u Vorištanu i Štikapronu su prevrnula raspoloženje.

Slike, ke su se najednoč pojavile svagdir, je mnoge od nas ostavilo prez riči, dokle je neki komentator pisao: Ne smimo ostati bez jasnih riči!

Komentar uz pomazanje seoskih tablic

Sada je došlo pomazanje tablov (opet) i do Gradišća. Slike, kakove je poznamo iz Koruške su nedilju, 1. marca išle kroz različne kanale i medije – na seoski tablica Štikaprona i Vorištana je hrvatski naziv pomazan, črnim sprejom prekriven. Političari i zastupniki već kih strankov su se veljek javili i izjavili, kako osudjuju ov čin, kako nije mjesta za ovakov vandalizam i ovakove čine u Gradišću. Ali ča nam govori pomazanje seoskih tablic i postupanje s tim, i ča moremo iz toga potencijalno naučiti ili zaključiti?

Manifestiramo dobro

Vesna Crnić Grotić, stručnjakinja komisije Vijeća Europe na redovitom monitoringu o implementiranju Europske čarte za regionalne i manjinske jezike, rekla je prema ORF-u, da imaju sve manjine ča skupnoga u ponašanju. Čuda puti vidu situaciju negativnije nego je zapravo, a države uprav obrnuto. One obično polipšaju situaciju. To je u prvom redu logično: Države moraju ispuniti odredjena prava. Ako ada ča nije ispunjeno, triba se to lipo zapokati, da ne bi veljek u oko spalo. A ako manjine svakih pet ljet imaju vrlu rijetku mogućnost, da se tužu o situaciji i da je zaista gdo kani poslušati, onda ćedu sigurno malo deblje namazati, nego ča bi odgovaralo.