Čitajući najnoviju knjigu HKD-a, ka je izašla prilikom 100. obljetnice tambure u Gradišću – to se je svečevalo 2023. ljeta i pohodeći dodiljenje Kulturne nagrade u Koljnofu, postavlja se samo jedno pitanje: kako su tambure mogle tako uspješno osvajati svaki kut Gradišća? I u kom trenutku su nastale čvrsti stup našega identiteta?

Neka bivša savjetnica mogla je reći: „Mi smo u Savjetu podupirali toliko tamburov – svako dite u osnovnoj školi bi polag toga moralo imati vlašći instrument.”

Tipične „božićne” biljke se sada rado hitu. Zapravo to nije potribno, ar s malim trikom svako ljeto na novo cvatu.

Nedavno sam u stanu prijateljice vidila takozvanoga „božićnoga kaktusa“ (zapravo se zove Schlumbergera), ki prem božićnoga vrimena nije cvao. Pokidob sam sada dostala sliku, da je moj trik funkcionirao, je morebit vrime, da dilimo ovu „tajnu“ sa širjom javnošću.

Kad je Kolo Slavuj pred kih 25 ljet predstavilo žensku koreografiju Lipa Ane rože trga, je bio šok velik, da žene ne nosu nošnju, tako se barem povida. Da se „naši” ljudi kanu nagledati lipih nošnjov ima čuda uzrokov. Prvi je sigurno ta, da su jednostavno lipe, bogate, šare i za današnje vrime neobične. Drugi razlog je seksističke prirode, ar žene „moraju” biti lipe (i u naši krugi, „spametno” obličene) – za muže se naime kumaj kada pomina.