Povodom pripravov Simpozija o 650 ljet Bečkoga sveučilišća i Hrvatov na njemu. O Skalićevoj »Enciklopediji« iz ljeta 1559. — znanstveni skūp o tom kao i izvješćaj o njoj. Radi se o hrvatskom humanistu i polihistoru, reformatorskom piscu i teologu.
Kada sam 1996. ljeta napisao za Povijesni muzej Grada Beča tj. njegov katalog, prilog „Kroaten in Wien“ (HN su opširno i već puti pisale o tom) — spomenuo sam i Pavla Skalića ki je bio „Profesor u Beču, poznat - i ne samo po dobru (berühmt-berüchtigt), jedna osoba s mnogo fasetov (schillernd). On je tvorac moderne enciklopedije, a bio je u službi cesara Ferdinanda I.“ (Wir, Zur Geschichte und Gegenwart der Zuwanderung…).
U Hrvatskoj je 2009. ljeta povodom 450. obljetnice objavljivanja Skalićeve »Enciklopedije« udruga Pinta organizirala znanstveni skūp posvećen Skaliću, a 2010. je izašao dvobroj časopisa Gazophylacium s djeli priznatih znanstvenikov iznesenih na znanstvenom skūpu (vidi zdola). A ovde je tiskan i rukopis Skalićevoga rodoslovlja ki se inače nalazi u Zbirki rukopisov Austrijske Nacionalne Biblioteke (Önb, Handschriftensammlung).
Studirao je u Beču — filozofiju, a doktorat teologije postigao je u Bologni (1552.) tr neko vrime boravi u Rimu. Po preporuki samoga pape imenovao ga je cesar Ferdinand I. svojim dvorskim kapelanom (uz to je koadjutor ljubljanskoga biškupa). Pridavao si je, na osnovu krivotvorenih isprav, lažne titule markiza, grofa i baruna, ali je na bečkom dvoru bio raskrinkan, pa je pobigao i u Tübingenu prešao na protestantizam. Ovde se nastavljaju njegovi pustolovni usponi i padi, daljnji bigi...
Spomenuto djelo je: »Znalac enciklopedije ili kruga svetih i svitovnih disciplinov« (Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon, 1559.), a on je ovde prvi upotribio rič enciklopedija u značenju srodnom današnjemu.
Gazophylacium, časopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku. Pinta, udruga za očuvanje, promicanje i korištenje kulturnoga blaga Hrvatske; Zagreb 2010.
(Josip Seršić)