S prijateljem - (nije „s prijateljom“)

Kod imenic muškoga roda moramo razlikovati, je li imenica završava na tvrd ili mekak suglasnik, jer od to­ga odvisi i nastavak u I sg, ki završava na –om ili –em: bratom/pužem. 

Meke suglasnike zovemo i palatale. Med palatale broji­mo u gradišćanskohrvatskom sljedeće suglasnike/konsonan­te: č, ć, dž, dj, j, lj, nj, š i ž. Uz naziv palatal postoji i hrvatski izraz nepčani suglasnik (lat. palatum = hrv. nep­ce, gh. ne­bo, nim.: Gaumen) a u Gramatiki gradišćanskohrvat­skoga jezika iz 2003. ljeta mo­remo najti i gh. izraz nebni suglasnik.

Ako ada imenica muškoga ro­da završava na palatalni su­glasnik, nastavak u pravilu završava na –em: kraljem, raž­njem, upraviteljem, stricem, kovačem, čitateljem itd.: S njevim sinom su postupali kodi s malim kraljem – u svemu su mu ugajali. S novim prevodite­ljem nisu bili zadovoljni. S našim stricem je svenek jako veselo.

I imenice, ke završavaju na    –c, imaju obično u I sg. nas­ta­vak –em: tržac - tršcem; kolac - kolcem, stolac - stolcem. Jedino kod riči stranjskoga porijekla zna biti i nastavak –om, tako da u gh. glasi: vic-vicom ili filc-filcom.

I kod nekih domaćih riči, ne koristimo nastavak –em, nego ipak nastavak-om. Ako je, naime, u slogu pred nastavkom vokal e, se zbog lag­ljega izgovora umjesto nastavka  –em  obično  koristi –om: keljom (a ne keljem!), Bečom, misecom, zecom, je­žom. Ovo minjanje se naziva disimilacija.

(Zorka Kinda Berlaković; 43.)