Školsko pitanje u novina II - Piše Nikola Benčić
U razdoblju od 1938. do 1942. novine već nisu mogle pisati o stvarni problemi školske situacije, jer su stajale pod cenzurom i ured Volkstumsstelle je pažljivim okom gledalo na svaki red u HN. U novina se natuknu problemi i one govoru nek za pažljive štitelje, na pr.: •) već u maju 1938. pišu, kao da bi bilo upozorenje, da će se učiteljska mjesta popuniti samo učitelji u ke se moru zaufati, to znači čistka med učitelji manjinskih škol; •)) majkin dan se ne svečuje u materinskom jeziku; •) srušenje peljačtva Hkd-a i postavljenje novoga s mladim Alojzom Bilišićem u ufanju da će biti pitom sluga nacionalsocijalizma ali su se u tom prevarili; •) propagiraju se kulturne večeri kao ravnoteža na pritisak; •) preimenovanje kalendara Naša domovina u Hrvatski kalendar; •) postavljenje tehničkih poteškoć kao prepriku za shodišće u Celje, ku su naši farniki/ljudi šikano zaobašli; •) porast broja hodočasnikov u Lovretu i Željezno; •) naglašavanje 1300 ljetnoga pokršćenja Hrvatov, slavskih apoštolov Ćirila i Metoda, kao i kralja Tomislava; •) opširna rasprava pod naslovom „Narodna škola“ u kom se veli: Da budu na ša dica za istinu naša, ne smidu nam se otudjiti.
Naš očinski dom mora im biti pravi dom, naše rodno selo i vse ča je u njem, prava domovina, a zemlja i država prava otačbina. … Naš dom mora biti pravi hrvatski, u njem se mora gajiti hrvatska rič, molitva i jačka, navada i pravica… Škola mora biti ogledalo narodne prošlosti i sadašnjosti učenikov, iz ke se uču za budućnost. Prošlost i sadašnjost je hrvatska, mora biti i budućnost.
Ono ča se je pak zamučalo moremo doznati iz dokumentacijov DÖW-a (Dokumentationsarchiv des österreichischen Widerstandes, 1979.), iz disertacije Andreje Zorke Kinda-Berlaković o dvojezičnom školstvu u Gradišću (knjiga 2005.), iz dipl. djela Stefana Šinkovića (Schinkovitsa) o „etnische Säuberung“ (1995.), iz protokolov Zemaljskoga sabora Gradišća po Dsb.
Prvo je bilo, da su nepouzdane učitelje vojnom obavezom pozvali u vojsku, najvećkrat za tumače na istočni front ili na Balkan. Druga efikasna mjera je bila premješćenje. Ilegalne nacije i simpatizante na bolja, izgradjenija mjesta a neposlušne u daleka gnjazda i najsiromašnije škole ili jednostavno penzioniranjem. Po rešerši Kinda-Berlaković su npr. od četirih učiteljic iz Stinjakov tri premjestili. Na hrvatske škole su došli nimški učitelji. U zatvoru ili KZ su bili npr. Vili Gregorić, Štefan Kuzmić, najpoznatija med njimi Ana Horvat, direktorica škole u Novoj Gori, jer je po glasovanju roditeljev za hrvatski jezik podučavala i na dalje u hrvatskom jeziku. U tu mjeru se mora ubrojiti, da je nova vlast ukinula sve tri učiteljske škole: Gornje Šice, Štamperak i Željezno. Velik je bio i pritisak na roditelje, kim su dali u juliju 1938. glasovati o podučavnom jeziku u školi. Moremo si predstaviti da se skoro u svi škola glasovalo 100% za nimški jezik. Samo 8% se je siguralo prositi hrvatski jezik, med ke su uz Novu Goru spadale Celindof kao i Cogrštof. Učitelji, ki su podučavali u nacionalsocijalističkom duhu su dostali tzv. Volkstumszulage. U izvješćaju na Volkstumsstelle u Željezno stoji o rezultatu: …Die Elternbefragung und die Versetzungen hätten diesen Gegnern (sic) des Nationalsozialismus Auftrieb gegeben. Die Lehrerschaft, die an sich gut gesinnt war, stehe jetzt einigermaßen unter dem Einfluß der Geistlichen und Studenten. Bei den Lehrern sei die Beunruhigung sehr groß. … (DÖW 9634) Da li su učitelji konzekventno podučavali nimški se je gustimi inšpekcijami kontroliralo a istotako su ispitivali i školsku dicu u kom jeziku učitelj/ica podučava. A HJ je redovito javljao o podučavnom jeziku. Zemaljski saborski zastupnik Tome Wild iz Celindofa je npr. u saboru 1950. ljeta povidao, da je čitao pisma pisana hrvatskim jezikom ali nimškimi slovami, tj. goticom. Dica se nisu naučila hrvatski pisati latinicom. Zlišao se je u tom vrimenu i školski nastavni plan za hrvatski jezik, a ni školskoga nadzornika već nisu tribali.
Lipo se vidi nezadovoljstvo iz potribovanja Hkd-a od 24. 4. 1939. lj. u kom najvažnije točke zauzima školsko pitanje: 1) u hrvatski seli neka se škola deklarira kao hrvatska; 2) premješćenja učiteljev neka se korigiraju; 3) neka se omogući izobrazba hrvatskih učiteljev; 4) ponovno aktiviranje hrvatskoga školskoga inšpektora; 5) djelatna zajednica neka izdjela potribne školske podloge/knjige. Reichsministarstvo je ali kategorično odbilo potribovanja Hkd-a: …es könne nicht Aufgabe des Staates sein, dafür Sorge zu tragen, daß immer die notwendige Anzahl kroatischer Intelligenzler zur Betreuung der Volksgruppe vorhanden sei. … Aufs schärfste abgelehnt werden muß… potribovanje za hrvatske ispite na viši škola, potribovanje hrvatskoga inšpektora i korigiranje premješćenj… Bei den Versetzungen handelte es sich somit in erster Linie um die Maßregelung polit. untragbarer Lehrer...
(NB)