Gdo jur more očekivati pohvalu ili barem pozitivnu kritiku? A dobar je savjet svakomu i svakoj, da nije dobro nešto planirati a pak i učiniti zato, da bi se dostala pohvala. No, ako ipak ovde i onde vjetar koč dopue neku pohvalu ili priznanje, to ipak more goditi. Tako je, naravno, i s HRVATSKIMI NOVINAMI, i sa svimi ki su odgovorni za ov naš tajednik, ki nosu brigu o redovitom izlaženju, ki vani „na frontu“ ali i u pozadini, takorekuć u „etapi“ stoju za ovimi našimi novinami, ke ljetos jur 110. ljeto izlazu (s kratkim prekidom za vrime Drugoga svitskoga boja) i ke su se nekoliko puti i minjale svoje ime (o tom početo s ovim brojem HRVATSKIH NOVIN u seriji piše Nikola Benčić i o puno čemu drugomu zanimljivomu u vezi ovim našim tajednikom).
Nije tajna, da se puno toga jako hvali o čemu se čuda ne zna ili nima pojma. A se i zna, da čim već se o nečem zna, čim već je poznato, čim već se človik (u našem šlučaju štitelji) nečim bavi tim već ima tomu i za reći, tim već i očekuje a tim već je i sām pripravan nešto doprinesti. Poznati austrijski kritičar, pisac i urednik s početka 20. stoljeća Karl Kraus je uz puno drugoga pametnoga rekao po smislu i ovo „Ako svaki po tebi tuče onda znaš da si na pravom putu“. Ali morebit i malo objektivnije moremo, ocijeniti riči poznatoga gradišćanskoga novinara i urednika prije na ORF-u a kašnje i privatne televizije Ferryja Tschanka ki je rekao o HRVATSKI NOVINA „Zač ovo ne pišete na nimškom, ovo bi svi štali“. Toliko je oduševljen i pun pohvale za naše novine, ke on redovito, svaki tajedan gleda a dijelom pokušava i pročitati.
Velik je to kompliment F. Tschanka, ali to bi ipak išlo mimo nakanov izdavača HRVATSKIH NOVIN, naime Hrvatskoga štamparskoga društva a naravno i uredničtva HN: I nadalje će nam biti cilj širiti hrvatski jezik i informirati naše štiteljice i štitelje na hrvatskom jeziku i o hrvatski sadržaji — ali ne samo, nego i o svemu ostalomu ča triba doznati naš štiteljski klijentel: zapravo sve stvari svakidašnjega života doma i u svitu — ali na hrvatskom jeziku.
To je očigledno jako pozitivno ocijenila i Vesna Kukavica iz Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, ka je povodom »Noći knjige« izjavila uz ostalo „Od svih tridesetak časopisa med hrvatskimi manjinami u sridnjoj i jugoistočnoj Europi, najstarije su HRVATSKE NOVINE, tajednik ki brižno uredjuje danas moderno uredjuje inovativni publicist PT, a objavljuje Hrvatsko štamparsko društvo iz Željeznoga (...).
Na ovom mjestu bi mogli još naglasiti, da i koruški Slovenci „nenavidno“ gladju na HRVATSKE NOVINE, jer su im uzor, pretkip i po sadržaju i tematika i opsegu i obliku a pred svim i u pogledu na neovisnost uredničtva.