Gdo jur more očekivati pohvalu ili barem pozitivnu kritiku? A dobar je savjet svakomu i svakoj, da nije dobro nešto planirati a pak i učiniti zato, da bi se do­stala pohvala. No, ako ipak ovde i onde vjetar koč dopu­e neku pohvalu ili prizn­a­nje, to ipak more goditi. Ta­ko je, naravno, i s HRVATSKIMI NOVINAMI, i sa svimi ki su odgovorni za ov naš tajednik, ki nosu brigu o redovitom izlaženju, ki vani „na frontu“ ali i u pozadini, takorekuć u „etapi“ stoju za ovimi našimi novinami, ke ljetos jur 110. ljeto izlazu (s kratkim prekidom za vrime Drugoga svit­skoga boja) i ke su se nekoliko puti i minjale svoje ime (o tom početo s ovim brojem HRVATSKIH NOVIN u seriji piše Nikola Benčić i o puno čemu drugomu zanimljivomu u ve­zi ovim našim tajednikom). 

Nije tajna, da se puno to­ga jako hvali o čemu se čuda ne zna ili nima pojma. A se i zna, da čim već se o nečem zna, čim već je poznato, čim već se človik (u našem šlu­ča­ju štitelji) nečim bavi tim već ima tomu i za reći, tim već i očekuje a tim već je i sām pri­pravan nešto doprinesti. Po­znati austrijski kritičar, pi­sac i urednik s početka 20. sto­ljeća Karl Kraus je uz puno drugoga pametnoga rekao po smislu i ovo „Ako svaki po te­bi tuče onda znaš da si na pravom putu“. Ali morebit i malo objektivnije moremo, o­cijeniti riči poznatoga gradišćanskoga novinara i urednika prije na ORF-u a kašnje i privatne televizije Ferryja Tschanka ki je rekao o HRVATSKI NOVINA „Zač ovo ne pi­šete na nimškom, ovo bi svi štali“. Toliko je oduševljen i pun pohvale za naše novine, ke on redovito, svaki tajedan gleda a dijelom pokušava i pročitati.

Velik je to kompliment F. Tschanka, ali to bi ipak išlo mimo nakanov izdavača HRVATSKIH NOVIN, naime Hrvat­skoga štamparskoga društva a naravno i uredničtva HN: I nadalje će nam biti cilj širiti hrvatski jezik i informirati na­še štiteljice i štitelje na hrvat­skom jeziku i o hrvatski sadr­žaji — ali ne samo, nego i o svemu ostalomu ča triba do­znati naš štiteljski klijentel: zapravo sve stvari svakidaš­njega života doma i u svitu — ali na hrvatskom jeziku.

To je očigledno jako pozi­ti­vno ocijenila i Vesna Kuka­vica iz Hrvatske matice iselje­nika u Zagrebu, ka je povodom »Noći knjige« izjavila uz ostalo „Od svih tridesetak časopisa med hrvatskimi m­a­njinami u sridnjoj i jugoisto­čnoj Europi, najstarije su HRVATSKE NOVINE, tajednik ki brižno uredjuje danas moderno uredjuje inovativni p­ub­licist PT, a objavljuje Hr­vat­sko štamparsko društvo iz Željeznoga (...).

Na ovom mjestu bi mogli još naglasiti, da i koruški Slovenci „nenavidno“ gladju na HRVATSKE NOVINE, jer su im uzor, pretkip i po sadržaju i tematika i opsegu i obliku a pred svim i u pogledu na neovisnost uredničtva.