Ljetošnja dodjela hrvatske kulturne nagrade za narašćaj »Mini-Metron« je bila ujedno i demonstracija i osobnoga angažmana profesorice hrvatskoga jezika mr. Sabine Nagy, dobrohotnoga praćenja sa strane direkcije škole na čelu s mr. Karin Rojacz-Pichler kao i školske oblasti na čelu s nadzornicom mr. Karin Vukman-Artner a ne na zadnje i stalno angažirano savjetovanje takaj profesorice za hrvatski mr. Angelike Kornfeind u okviru zajednice hrvatskih učiteljev i učiteljic. U sljedećem donašamo laudaciju mr. Vere Zeichmann, ka je apsolventica Gimnazije Kurzwiese u Željeznu, kade je usmeno maturirala i u hrvatskom.
„Jako me veseli, da je »Mini-Metron« za 2013. lj. dodiljen hrvatskim razredom i projektu razmjene na Saveznoj gimnaziji Kurzwiese u Željeznu. Jer kad se spominjam na moj školski čas i kad mislim na moje učitelje, mislim pred svim na moju učiteljicu profesoricu Sabinu Nagy, ka me je sedam ljet dugo sprohadjala kroz moj školski žitak. Ona broji med one učitelje, kod kih sam se najveć naučila i većinu toga, ča sam se kod nje naučila, nisam zabila do dana današnjega. Ne samo opće znanje i jako čuda „novih riječi“ i jezičnu ekspertizu nego i jako čuda o životu! U dolnji razredi smo iz moje klimpuške „bazis-izobrazbe“ skupa stvorili solidni jezični fundament. Uz predmet hrvatski i kazališne projekte, ke je profesorica S. Nagy etablirala, se je i u matematiki i vjeronauku dijelom podučavalo i na hrvatskom.
Razmjena kod mojega dolnjega razreda se nažalost nije mogla ostvariti zbog jednoljetne iznimke kod partnerske škole. Zahvaljujući profesorici S. Nagy ka je ta projekt duga ljeta tako konzekventno ostvarila, smo se u viši razredi konačno dvoja ljeta po redu uspješno razminili s partnerskom školom u Puli. Vlakom i u veselom društvu krenuli smo prema Puli. Upoznali smo ljubezne ljude, prekrasni grad i prirodu, ku smo upoznali skupa još i s morskom školom. Kratko rečeno: Doživili smo novi svit i novo prijateljstvo. U medjusobnom upoznavanju dignula se je i naša samosvist, jer smo doživili da se kade drugdir cijeli svit kreće po hrvatsku i da to nije samo iznimni jezični fenomen na rubu Austrije. Upoznali smo i jednu drugu jezičnu manjinu, naime samosvisnu talijansku manjinu u Hrvatskoj. Upoznali smo povijest Pule a i skupnu našu povijest kao i veliku gostoljubivost. A i školari ki su bili malo povučeniji ili sramežljiviji morali su komunicirati kad su bili smješćeni u obitelji pojedinih školarov iz Pule ili kad su sprohadjali školare kroz njevu svakidašnjicu. Za neke gradišćanske školare bilo je naprimjer novo, da ne samo pankeri imaju plavu kosu, a za Pulance bilo je veliko čudo, da more u Gradišću svaki človik biti trudan. Neki od nas bili su duga ljeta u vezi s Pulanci a drugi još i do dana današnjega, kad se na primjer još strefu prilikom koncertov.
Naš facit: U praksi se friže i efektivnije uči, nego na prašnoj školskoj klupi. A i izgled na morje vrlo poveća uspjeh kod učnje! Ove razmjene donašaju jako veliki prinos u očuvanju ali i širenju hrvatskoga i gradišćanskohrvatskoga jezika. A i pulanski školari, ki su učili nimški jezik kao predmet u školi, su profitirali od izletov u Željezno, Beč itd. Vridnost pojedinoga jezika i važnost multilingualnosti su se jasno pokazale pri razmjena.
Pomoću ovoga projekta je svaki pojedini školar vrlo napredovao dodatno k teoriji ku smo jur bili naučili. Kao kod svakoga putovanja se je ovim projektom i povećao vidokrug školarov. Sve to i puno već nam je naša briljantna profesorica pametnim srcem dala na put. Očividno je, da ovo za nju nije samo zvanje nego pravi poziv.
Najvažnije lekcije u svakom školskom ljetu bile su tolerancija, otvorenost prema svitu i znanju i pred svim profesionalnost! I tako su bile razmjene profesionalno organizirane, da je sigurno nikada nećemo zabiti!“