U zimski miseci mnogo-koga muči črljena koža, ka svrbi i peče i je pupucana. Ako i Vi slišite onim ljudem, ki imaju osjetljivu kožu, ćedu Vam slj­e­deći tanači morebit biti od hasni:

Osjetljiva koža je rijetko masna, obično je relativno suha. Preintenzivno čišćenje kože u zimi, nije preporučljivo. Vruća voda, agresivni losioni i sapuni odstranjuju vla­gu i masti kože pak ju tako isušuju. Vruć i suh zrak u stanu su isto škodljivi. Aparat za vlaženje zraka (Luftbefeuchter) more pomoći. Idealna vlaga za kožu je 60%.

Već-ki ljudi se teško moru osloboditi njevoga klimbima. Gdo pak zna uzrok, zbog čega ništ ne more hititi, ča mu se je nabralo kroz ljeta, on se laglje more učiti preobladati svoje mentalne blokade. Mnogokrat ljudi ne moru hititi dugovanje, ko ne tri­baju, kad se boju, da će im biti još žao za to, ča su je hitili. Kadakoč je dost, da se spomi­njaju nekoga dogodjaja u prošlosti: „Kumaj sam se riješila vaze, je mo­ja kćer ne­srićno pitala, kamo sam ju!“ — To je pak oprav­da­nje za to, da sve počnu čuvati. Ali jedini izlaz iz dileme je, radikalno riješiti se starine i konfrontirati se sa strahom. To je manje strašno nego rivati spravljanje u nedogled.

Dodatki hrani (Nahrungser­gänzungsmittel) su obljublje­ni, ali ne svenek zdravi. Vitamine gledamo kot prototip zdravlja, ali oni u slučaju pre­doziranja (Überdosierung) moru škoditi zdravlju. Gdo se normalno hrani i do neke mjere zdravo, on je opskrbljen sa svimi važnimi vitamini i elementi u slijedi (Spurenelemente). Moderna hrana sa­država već vitaminov nego premalo. Iznimke su folna ki­selina, ku sadržavaju paradaj­zi, ugorki, orandže, kelj i mli­čni produkti, vitamin D (ko­ga sadržava žubance, jetre, masne ribe), vitamin E, koga sadržavaju biljna ulja i liš­njak, fluor, jod i selen.

Fizičari s eksperimenti poku­šavaju razvezati tajnu fiziku Boga. Neki kvantni fizičari mislu, da bi mogli otkriti Bo­ga u »hiper prostoru (Hyperraum)«. To je prostor s četirimi dimenzijami ili još već. U hiper prostoru se ne triba letiti friže ne­go je svitlosna brzina, a ipak se more friže dojti na cilj nego svitlost. Kvantni fizičar Michael König ve­li, da hiper prostor u svojem centru ima izvor, iz koga je sve proizašlo, Zem­lja, svemir, paralelni sviti, ako postoju, i hiper prostor sam. A ta centar da je Bog. Veliki prasak (Urknall) bi mogao biti prijelaz iz prijašnjega univerzuma. Ta univerzum, da se ni­je širio kotno naš, nego suživao, dokle je njegova materija bila zgusnuta u izuzetno maloj točki. Čim je ta sekunda bila dostignuta, je po­čeo proces u obrnutom pravcu. Nije ni isključeno da se ta proces još svenek zbiva, na drugi mje­sti univerzuma. Nekim kvantnim fizičarom se čini mogu­će, da človik postoji većkrat u bezbrojni paralelni sviti. „Ako se človičji duh u takovom mul­tiverzumu more multiplicirati“, piše autor Vol­ker J. Becker u svojoj knjigi Tajne misli Boga, „bi u principu morao biti ne­umreć“. Ne vjeruju to svitske religije?

Kumaj gdo se ne spominja Rubikove kocke, takozvane „Rubik’s Cube“. Mnogim od nas je pokratila vrime 80-ih ljet projdućega stoljeća. Zaistinu je ona čarobna. Ima devet kvadratićev na svakoj strani u bijeloj, črljenoj, orandžastoj, plavoj, žutoj i zelenoj farbi. Ti kvadratići su pojedinačni elementi, ki se moru obraćati. Na kraju slaganja svaka stran neka ima jednu farbu. Za to postoji 43 kvintilioni mogućnosti. To je broj 43 s 30 nulov. Da laik to more riješiti, sko­ro nije moguće. Čim je pak publicirano uputstvo, su ov kubični puzzle znali riješiti svi. Dandanas ljubitelji koc­ke pokušavaju fascinirati s vrimenskimi rekordi. Za to postoju još i svitska prvenstva. Svitski rekod je oko 7 sekundov.

Gravitacija i druge fizikalne veličine su prouzrokovale formiranje zvijezd i planetov. Svitlost se širi sa svitlosnom brzinom. Kad je zima, se atomarne partikule polaglje gibaju nego kad je teplo. Jabuka pada na tlo namjesto da se diže u višinu. Sve to su fizikalne istine, ke svenek štimaju. Za to nije potriban Bog. Ali odakle su ti prirodni zakoni? Gdo je nje stvorio? Svaki, ki ne vjeruje u bo­žansku snagu, ovde doživ­ljava svoje granice.

Otpušćen je koleg, projekt, ki je dobro počeo, je stopiran, znanac se je unesrićio — a sa­da imam dužnost pogodje­no­­mu prenesti čemernu vist. Nač moram paziti? Na svaki način ne smim izgubiti vrimena, drugačije ću prouzrokovati dodatne boli, ke su ne­potribne. Koleg ne smi iz no­vin ili na temelju trača do­zn­a­ti, da je otpušćen. Čemerne visti moram prenositi per­šon­ski, samo ako to nikarko nije moguće, onda telefonski. Pi­smo, fax ili e-mail nisu pravi mediji za to. Ne smim si ne­u­godna dugovanja dati potegnuti van iz nosa. Ja kot prenositeljica imam vlašću odgo­vornost pri prenašanju čemer­ne visti. Na priliku: „Poslovod­stvo je odlučilo, da se projekt ukine, a i ja sam bila za to.“

Kršćanstvo ima čuda posla s Jezuševim Govorom na brigu. To su konkretne izjave, osam po broju, ke je Jezuš sve­tačno isformulirao. Ali one su i paradoksne, ar veli da su „blaženi“ oni, ki su propalice i nesrićnjaki. Ki su siromašni u duhu, ki su ža­losni, ki su progonjeni, oni da su blaženi, tvrdi Jezuš, a to je hra­bro. Blaženstvo je izraženo grčkom ričju „makarios“, ča znači „blažen, srićan“. „Bla­ženstvo“ moremo pri­spodobiti s „blagoslovom“. Jezuš daje smisao gubitku, neimanju, dobrim činom ili darivanju.

Ono ča moreš učiniti danas, ne odgadjaj na zutra. Odga­djati je normalno. Ali gdo ba­ka danas ulovi za roge, on ga već ne triba zutra. Tako si osi­gura prednost. U slučaju da danas ne odredjeno djelo ne moremo obaviti, nije kata­s­tro­fa, ako si ostavimo za zutra. Nije optimalno za tjelovno dobrostanje človika, djelati već neg je zdravo. Gdo nai­me sviću nažge na dvi kraji, onomu friže pogori. A tako je i sa zdravljem.

Veliki fizičari objavljuju ultimativne istine, drugačije ne bi bili veliki fizičari. Jedan od njih je pokojni Albert Einstein (vidi sliku). Njego­va teorija relativnosti (Relativitätstheorie) je skala u morju fizikalnih teorijov i aksiomov. Stephen Hawking je najpoznatiji fizičar da­našnjega vrimena. On tvrdi: „Univerzum se more stvoriti iz ničega“ — za to nije potriban Bog. Ali znanost ne mo­re dokazati, da Bog ne postoji. Istotako malo more dokazati da Bog postoji.

Na jednoj strani su znanstveniki, ki vje­ruju samo to, ča su izmirili i ča postuliraju u svoji teorija, ali ne vjeruju u Boga. Na drugoj strani su teologi, ki vjeruju u Boga. A i oni samo vjeruju, a ne znaju. Fenomeni moderne fizike nabacuju pitanja o Bo­gu. Još i ateisti premišljaju, kad čuju, kako misteriozni rezultati proizlazu iz eksperimentov, ki se sa svitskimi mirili ne moru objasniti.