Kad je Bog stvorio človika, Adama i Evu, rekao im je: „Plodite se, to je: pomnožavajte se i napunite zemlju, i sebi ju podložite.“ Ovom izjavom nam je Bog predao ključ i mi moremo gospodariti s ovom zemljom, kako hoćemo. Moremo stvoriti nebo na zemlji, ali i pakao. A dogadja se oba dvoje. Ljudi puni odgovornosti se trsu, da bude nebo na zemlji, ili da bude barem manje tuge, boli križa med nami. Ali na poslu u i drugi moći, ke ražaraju, ubijaju, i stvaraju na zemlji pakao.
Svidoki smo, ča se sve dogadja na zemlji, veliki izrabljivaju male, izrabljivaju zemlju, na zemlji i pod zemljom. Kako dugo će još ulje curiti u naše lagve, ili plin ki nam tepli hiže.
Bogatuši imaju pineza na banki, da ni ne znaju koliko, a dica osebujno u Afriki umiraju od gladi, ali pomilovanja nima. Dostanu samo mrvice, ke nam iz stola doli spadu. A o dilenju niti riči. Siromahi potpiraju najjače siromahe, jer bogatušu se je smrzla ljubav. Ne voli nikoga, ni samoga sebe, samo svoj novac, to mu je bog i tomu se klanja od jutra do noći.