Karikatura 25.09.2020.
pet, 25/09/2020 - 10:39P. Palković
P. Palković
Uz pogibelj, da sljedeći retki imaju neki larmojantan prizvuk tužibabe morem kao obrazloženje ili još i ispričanje samo navoditi, da je potribno kao uvod u ovo vidjenje zakonov na cesti, propisov i prepovidi, opomenov i kaštigov:
Vozim kih 50-55.000 kilometrov u ljetu (ča Hrvatsko štamparsko društvo nije stalo ni groša u ranijoj prošlosti a kašnje pak niti centa). Pravoda nijedan nije naredio niti bi mogao narediti, bez da bi mi zato ponudio znatnu pineznu i vrimensku odštetu. Dakle vozim po svojoj odluki jer sam mislio u prošlosti a mislim i danas da HRVATSKE NOVINE tribaju biti nazočne onde kade se nešto dogadja, kade sve se pripetu važne stvari. Uza to je manjinskopolitički važno, da se opaža ča se dogadja po naši seli i gradi. Sve to triba zabilježiti i o tom pisati i tim na jednu stranu izraziti poštivanje i priznanje onim, ki ča djelaju i produciraju — a na drugu stranu da čim već ljudi o svemu tomu, putem čitanja u Hrvatski novina o tomu i doznaju, o tom razmišljaju, to znamda i kritiziraju ili se tomu veselu, da informira dobrohotne i dalekovidne, kim leži hrvatstvo na srcu i zadovoljava da čim bolje budu informirani. U tomu nima regionalnih granic. Cilj mi je bio uvijek da preobladamo uske regionalne i dijalektalne granice, ali i zemaljske i državne, da HRVATSKE NOVINE budu ta črljena nīt, ta kopča, lūk (Bogen), ki povezuje sve naše štitelje i štiteljice, cijelu gradišćanskohrvatsku zajednicu i da nas povezuje i s drugimi hrvatskimi zajednicami a ne na zadnje i s većinskimi, domicilnimi narodi tih zemalj i držav u ki jur stoljeća dugo živu gradišćanski Hrvati.
Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u četvrtak, 17. septembra se je u Beču, po sudjelovanji na Austrian World Summitu i bilateralnih susretov sa slovačkom predsjednicom Zuzanom Čaputovom i austrijskim predsjednikom Alexanderom Van der Bellenom, sastao s predstavniki Udruge hrvatskih poduzetnikov iz Beča ke pelja predsjednik Niko Ilić i potpredsjednik Milan Lulić.
Predsjednik Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini (Dshv) Tomislav Žigmanov pozitivno je u utorak, 15. septembra ocijenio pripravnost Aleksandra Vučića da posjeti mjesto stradanja Hrvatov u Srbiji i oda im počast.
SUBOTICA — „Vjerujemo predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću glede onoga ča je rekao. I čekamo da se to dogodi negdje u Srijemu. Radi nevinih žrtav, pomirenja i budućnosti hrvatskosrpskih odnosev“, naveo je Žigmanov u izjavi medijam na hrvatskom u Vojvodini.
Madjarska je zatvorila granice za ulazak u svoju zemlju — iako u praksi, u stvarnosti, da granica zasada, hvalabogu, je još uvijek škuljasta i ima prolazov. Slovačka je to isto činila, sada je i Švicarska najavila da će Austriju staviti na črljenu listu, dakle da će zatvoriti granicu. Austrija na drugu stranu, je svoje granice jur dugo zatvorila. Jedna od najmraznijih, najbedavijih i najsudbonosnijih trenutkov u tom zatvaranju je bila nedavna mega-gužva na južnoj granici Austrije pri ulasku turistov iz Hrvatske i Slovenije u Austriju, iako su bili samo u tranzitu. Okolo na okolo, bilo kamo se gleda, samo zatvaranja i onemogućenja, ograničenja i limitiranje. A s početkom ovoga tajedna opet novo, dodatno ograničenja i ponova „maskerada“. Opet se paniči, opet raste strah pred zarazom s koronavirusom, opet se zaoštruju mjere, opet se sužuje osobna i opća sloboda. Opet je odrižen velik kusić našega dosadašnjega života, s kim smo se toliko ponosili — uz ostalo i to, da smo mogli putovati kamo smo kanili, kada s kim i kako.
Pojedinosti o prijavi i obrasci potrebni za prijavu dostupni su na mrižni stranica Ureda, Ministarstva vanjskih i europskih poslov i veleposlanstav nadležnih za državu na ku se Javni natječaj odnosi.
U 23 osnovne škole Gradišća ovo ljeto u 99 razredov podučavaju 1352 školarov i školaric dvojezično, na hrvatskom i nimškom, a u ti škola je 350 „početnikov“. U nimški seli dvojezično podučavanje imaju u dvi razredi s 23 školarov, u Velikom Petarštofu i u Svetom Mihalju.
S ovim tajednom su u istočnoj Austriji, a tim i u Gradišću škole opet otvorile svoja vrata. Za hrvatski jezik u škola još žakljivi početak — uz sve poteškoće zbog korona pandemije — jer podučavanje hrvatskoga jezika po naši dvojezični škola širom Gradišća je sigurno trpilo od zatvaranja škol još na protuliće. A sada uopće ne ide za to, gdo u koj školi more uspiti do peljajuće pozicije. Da je zato u najveć slučajev potribna prava partijska knjižnica, dakle i oficijelni pristup vladajućoj stranki, je poznato i se zna. Ali ne ide zato da bi sada kritizirali te učiteljice, ke ipak stižu na vrh u školskoj upravi i postaju ravnateljice. Moglo bi se to naime i tako tumačiti, da su tako uvjerene od svojega poziva kao pedagogice, da još i pristanu na partijskopolitički pritisak, da pristupu dotičnoj političkoj stranki, samo da bi došle do te pozicije, da moru nešto pokrenuti na području obrazovanja. A u tu svrhu akceptiraju i političku podanost da bi došle do te pozicije.