Muzički spomenik su si Bruji postavili jur davno — moglo bi se i reći da su im ga postavili njevi navijači, obožavatelji njeve muzike, politički suborci i pristaše KUGE — a sada su si podiglii književni postament na kom stoju, kao brojna „poprsja“, brojni hvalospjevi njevih prijateljevi pratoicev kao i u vrimenskih svidokov.

S upravo iz tiska izašlom i jur nestrpljeno očekivanom knjigom povodom 40. jubileja Brujev sada je kompletirano ovo — za sada nažalost samo virtualno slavlje ovih ocev „Krowodnrocka“ za ča im je sigurno mjesto na domaćem muzičkom parnasu.

Bruji su i aktivno podupirali Austrijsku inicijativu za mir i su nekoliko puti igrali pri dobrotvorni priredba, piše Rudi Karazman u knjigi »Bruji 40 ljet Krowodnrock« i nastavlja „…u hrvatski seli nije partija FPÖ nikada imala čuda glasov u prispodobi s nimškimi seli. To se je minjalo pri izbori za predsjednika države. Hofer je po prvi put u mnogi hrvatski seli nadmašio Van der Bellena. Skupa s Gerlindom Stern-Pauer i Joškom Vlašićem je Karazman organizirao inicijativu ≫Gradišćanski Hrvati za Van der Bellena≪. Akcija je bila uspješna i pridonesla isto malo k dobitku Van der Bellena udrugom kolu izborov za državnoga predsjednika…“. Joško Vlašić piše u knjigi kako su „Bruji otputovali opet skupa s austrijskom delegacijom na medjunarodnu feštu — ov put u Pariz kade su 1989. ljeta svečevali 200. obljetnicu francuske revolucije“.

Ovakovih statementov je bezbroj u knjigi, ki jasno pokazaju političku smirnicu Brujev, a pred svim i njevoga frontmana Joška Vlašića ki i jasno veli o poruki „…ova knjiga prilikom 40. obljetnice Brujev je na pragu 100. obljetnice Gradišća 2021. dokument većjezičnosti i šarolikosti kulturne scene Gradišća.“ Ali se mora opravdano staviti pitanje, do kamo su Bruji, a opet jednoč: pred svim njev mastermind Joško Vlašić, mogli dopeljati svoje navijače i cijelu muzičku i manjinskopolitičku scenu? Najveći dio onih ki su stali uz Bruje i se s njimi zalagali zato da ne bi došlo do toga da se, kako je Joško proročki jačio „Gemma Krowodn schaun ins Minderheitenreservat“, su došli u ljeta. Je li su svi oni zaista i opazili, da je tako došlo čega se je Joško bojao u toj jački, da su došle delegacije znanstvenikov, sociologov i sociologic, pedagogic i pedagogov, sveučilištarkov i sveučilištarcev, izaslanic i izaslanikov različnih tijel Europske unije — u Veliki Borištof, da bi ovde još našli to ča mislu da zastupaju Bruji i KUGA, i seoska krčma i seoska Crikva, mjesna škola i seosko civilno društo? Došli su u „rezervat“ da bi to ovde našli ča se pretpostavlja da je aktivna hrvatska scena i dvojezična okolica.To je bilo! A če je danas? Gdo bi Bruje naslijedio? Bi mladi opće bili pripravni zato?