Diskusije i predbacivanja u vezi s cipljenjem protiv koronavirusa COVID-19 a sada sve već i protiv različnih a vjerojatno i sve brojnijih mutacijov toga prokletoga virusa su sve odurnija i mraznija, populistična i nepoštene. A da budem i čisto jasan i razumljiv: bedavo je to. Zapravo bi od dana u dan tribalo već čuditi, da na priliku ministri Anschober (uz ostalo i za zdravlje) i Fasman (uz ostalo nadležan i za školstvo) nisu jur davno skitili i da nisu odstupili i svojim kritičarom prasnuli pred noge ili na nos sve ta neriješena pitanja i te neriješive probleme.

Uz to triba kritizirati medije — i tiskanice ili pred svim i elektronske — a o „social media“ niti da govorimo (jer i ona ko, hvala bogu jur zgubljaju svoju važnost i ljudi jur polako opet i odstupaju od toga kategoričnoga imperativa, da spas mora ležati u ti novi, socijalni mediji). Ča ti mediji, točnije ča ti novinari i novinarke kanu sve znati, svaki dan, zapravo svaku uru, od dotičnih političarov se čuda puti čini in fantilno, ditinjasto i se more prispodobiti s tom fazom diteta, kada za sve pita, svenek i na novič, a čuda puti i samo za to da bi pitalo. Gdo od nas bi mogao dati odgovore na toliko pitanj. Samo kad je negdo na temelju nekih izborov dospio do neke političke dužnosti, nikako ne znači da mora sve znati, a niti stručnjaki u pozadini ne — ako ih uopće ima — nimaju odgovora na sva ta pitanja. Ali se političari i političarke daju gnjaviti od ovih „angažiranih i znatiželjnih novinarov i novinarkov“, tako dugo dokle pak bilo ča velu, samo da imaju mira. A drugi danim ovi uredniki i komentatori pak zakrenu vrat, jer se je ispostavilo da nije tako nastalo kako su zastupniki politike rekli da će vjerojatno biti.

Koronapandemija je tipičan primjer za to kakov je ovo „kurvin posao“ — a te gospe toga obrta neka oprostu, zato kad ni one sada nimaju skoro nikakovoga posla a zvana toga nisu one mišljene kao osobe nego je to jednostavno samo jezična krilatica — i kako se nestrpljivo a dijelom i nepravično postupa s muškimi i ženskimi političari.

A kad pak još u odredjeni krugi jako ugledni moderatori u televiziji od načelnika potribuje da se oprosti jer se je dao cipiti protiv korone, a mu još i mnogi davaju pravo, ako od toga načelnika potribuje, da se za to oprosti, onda se jednostavno stavlja pitanje „mjere oka“. Ili dotični novinari mislu, da smu sve samo kad su u ORF-u?

Kakov raskol pameti ako se na jednu stranu tužu, da se političarom nije ugodalo nagovoriti i uvjeriti ljude, da se daju cipiti. Ako se pak oni daju cipiti onde ih se teško optužuje, još se je i omrazuje. Dojde mi napamet „stari“ Kreisky, koga danas morebiti preveć glorificiramo. Ali na takova bezobrazna pitanja on bi vjerojatno odgovorio s „obraznim“ odgovorom!