Dvodnevnim simpozijom se je MUK spomenuo doseljivanja Hrvatov u Novo Selo. Uz brojna predavanja je bilo peljanje kroz selo kot i kulturni program i naravno kulinarij dio ove velike i dobro poiskane priredbe.
Kad se na Sve Svete ide po stinjačkom cimitoru, onda se grobi pokojnih minuloga ljeta veljek prepoznaju. Oni se ne prepoznaju po novi kameni, po zatakani križi ili po broju svić, nego po kinču, pletenoj povinki oko groba.
Ovde si morete skinuti rješenje velike križaljke.
Hrvatske Hate triba zbuditi iz trnoružičinoga sna. Tako bi mogli supsumirati, staviti pod zajedničke oznake dvodnevni simpozij »450 ljet Hrvati (i Hrvatice) u Novom Selu«. Hati u minuli ljeti i desetljeći, mogli bi znamda još i reći stoljeći bili su zapostavljeni u narodnosnom pogledu. Polazeći od toga da su Hati u kasnom baroku bili duhovni centar tadašnjih zapadnougarskih Hrvatov, pred svim hrvatska sela na čistom sjeveru današnje pokrajine Gradišće ali i prik državnih granic u Madjarskoj i Slovačkoj (© Nikola Benčić) onda moramo danas ustanoviti, da tu poziciju nikako nisu mogli držati. Najveći protagonisti, uz ostale, ovoga kasnoga baroka su bili Matijaš Laab i Šimon Kniefac, ali se npr. Laabov prijevod Svetoga pisma uz otpor hrvatskih subratov na Poljanci i med Dolinjimi nije mogao probiti. Jednostavno su oni bili jači pred svim i u jezičnom pogledu.
Samo neka društva su se odazvala pozivu da ovoj europskoj organizaciji razložu aktualni stav oko situacije narodnih grup u Gradišću i u Austriji i izrazu moguće poboljšanje.
Pred Sve svete počinju se pojaviti savjeti o oblikovanju grobov. Nekoliko misli o trajnom nasadu grobov.
Gradišćanska naklada s velikim težišćem na lokalni i mladi pisci je predstavila najnovija izdanja mlade literature u Kugi kade je ujedno svečevala 30. obljetnicu postojanja.