Kad klima redi žitak

Sad još nisu prošli spametni tri miseci, otkad sam zadnji put morala pisati o poplava i temi okoliš. Pogled u budućnost mi reče, da ću već puti morati pisati ovakove komentare. Sad je pravoda zanimljivo, da ja u svoji mladi ljeti pamtim dvi odnosno tri stoljetne poplave, sadašnje premišljavanje o tisućljetnoj poplavi mi se čini zanimljiva, ipak mislim, da će biti pametnije ovakove katastrofe nazvati desetljetnimi poplavami, to je naime razmak, koga ja u budućnosti očekujem.

Ča se triba prvo minjati? Okvir ili djelovanje?

Konačno je koč bilo jako lako napuniti tretu stran ovih novin. Takozvana stranica „manjinska politika“ je jako trpila pod ljetnom pauzom. Ali ljetna pauza pravoda nije jedini uzrok, zač je koč pusta. U manjinski posli se jednostavno prilično malo dogadja. To valja i za ovu vladinu periodu. Po povišenju subvencijov i proglašenju peljajućega medija – svakako dva značajna dostignuća – i nekoliko drugih invencijov je nastalo tiho u manjinskoj politiki. Program koalicijskoga ugovora se nije u potpunosti ispunio. Nije novoga zakona o narodni grupa, nije bilo reforma zastupničtva narodnih grup, hrvatski nije nastao službeni jezik u virtualnom činovničkom prostoru, o dvojezičnom sudstvu se uopće nije čulo diskutirati i Jeniši nisu dostali status narodne grupe. Čim lipše je bio prošli vikend, kada su se hakovci konačno spomenuli svojih agendov i priredili Dan mladine s programom punoga sadržaja. Organizatorice i organizatori su se mogli dati punim pravom hvaliti.