Od prvoga septembra je pokrenuto podučavanje u nulti i u devetom razredu hrvatske gimnazije u školskom centru ko nosi ime Mate Meršića Miloradića .

HN: Počelo je novo školsko ljeto. Novost ovoga ljeta je da imate tri učenike u nultom i pet u devetom razredu. Predstavite nam vsvoju ustanovu našim čitateljem!

Edita Horvath Pauković: Hrvatska zajednica se u zapadnu Madjarsku doselila na današnji teritorij prije 500 ljet. Njevi potomki i danas živu u Željeznoj i Jursko-mošonsko-šopronskoj županija. Njev broj se je kroz povijest stalno minjao, a zahvaljujući razvoju infrastrukture sve već ljudi se selilo u grade ki osiguravaju sigurna djelatna mjesta. Tako se prominila i potreba na području organiziranja narodnosnoga obrazovanja. Familije ke su iskale ustanovu za hrvatski narodnosni odgoj za svoju dicu pojavile su se ne samo u sela, nego i u gradi.

Zakonski uvjeti su dobri, kad se mora osigurati manjinski odgoj i obrazovanje u slučaju kada to želji osam roditeljev. Poslidnjih desetljeć bilo je nekoliko pokušajev osnivanja razreda ili grupe u razni ustanova grada. Zahvaljujući ovim pokušajem, plan hrvatske škole postoji već od 15 ljet. Pokušali su ga integrirati u nekoliko gradskih institucijov – s već ili manje uspjehov. Razlog neuspjeha prvenstveno je ta, da se postojanje manjine more osigurati samo u pravom okruženju. Cijeli dan se mora provesti na dva jeziki kako bi osjećaj identiteta i ljubav prema jeziku naših predakov mogli živiti. U ovi ljeti pokušaja nažalost je izgubljena generacija ku roditelji već nisu učili hrvatski, ali je zahtjev ostao.

Zahtjev i ufanje za očuvanje hrvatskoga jezika i kulture povećala se je med mladimi roditelji ki nisu znali hrvatski, ali su očuvali svoje korijene. Dugoročna vizija proteže se od čuvarnice sve do sridnje škole s osiguranimi mjesti u djačkom domu. Na ta način malo dite ko dojde u čuvarnicu zna potpuno sigurno, pod stalnim nadzorom, u poznatoj atmosferi, dojti na vrat punoljetnosti. Čudami su bili pomalo skeptični prema planu. Ipak, optimistično razmišljanje bilo je opravdano. Kao rezultat zajedničke vizije i volje, 3. septembra 2019. s djelom je započela nova hrvatska obrazovna ustanova u Madjarskoj. Nazvana je po hrvatskom pjesniku Mate Meršiću Miloradiću.

HN: Ovo ljeto je počelo podučavanje u gimnaziji. Koliko učenikov imate? Odakle su ovi učeniki?

Pauković: U čuvarnici imamo 40 dice. Osnovnu školu pohadja 96 učenikov. Broj dice u gimnaziji je osam od kih trimi idu u nulti razred a petimi u deveti razred. Naša dica su u većinom iz Sambotela ali sad u gimnaziji imamo učenika iz Petrovoga Sela. U nultom razredu gimnazije su trimi, ki su se upisali bez znanja hrvatskoga jezika.

HN: Ča je razlika med nultim i devetim razredom?

Pauković: Najveća razlika je broj ure hrvatskoga jezika. U nultom imaju 13, a u devetom 6 tajedno. U nultom razredu se intenzivno uču hrvatski kad je onde kako sam jur rekla takovih učenikov ki ne znaju hrvatski. Ovi paralelni razredi imaju skupa tjelesni odgoj, tancanje, informatiku, pjevanje. Iz nekih predmetov (madjarski jezik, matematika, zemljopis, fizika, kemija, biologija) nultaši imaju samo 1-2 ure a devetaši 3. Nulti razred mora „čuvati znanje” iz osnovne škole, a gimnazija proširiti znanje. Pokidob je ovo prvo ljeto, moramo ishoditi put, moramo najti najbolje rješenje za svakoga.

HN: Koliko učiteljev materincev imate iz Hrvatske? U ki razredi oni podučavaju?

Pauković: Momentano imamo dvi učiteljice i jednoga učitelja. Oni podučavaju u drugom, tretom i četvrtom razredu. Za više razrede imamo dvi nastavnice od kih jedna podučava od petoga do osmoga razreda a jedna u gimnaziji, i još čekamo jednu učiteljicu za prvi razred.

HN: Sad ste jur osmo ljeto direktorica ove ustanove. Ča je bio najveći izazov za vas?

Pauković: Najveći izazov je da svako ljeto osiguramo kvalitetnu nastavu, da najdem kadre. Do sada sam uspila. Imam jako dobar kolektiv, svi se dobro ćutu kod nas a ja sam jako zadovoljna s našimi djelatniki.

HN: Kakove plane imate za ovo školsko ljeto?

Pauković: Pošteno organizirati gimnazijsko djelovanje, napraviti promociju u hrvatski seli da i drugo ljeto imamo gimnazijalce. Plan programa je za cijelu ustanovu jako bogat.

HN: Po Vašem mišljenju kakov značaj ima ova gimnazija na zapadnoj strani Madjarske?

Pauković: Jur dvadeset ljet dugo sanjamo o jednoj ustanovi. Ja mislim, da je bilo vrime to ostvariti. U zadnjoj uri smo da bi sačuvali naš jezik i naše jerbinstvo.

HN: Ča su Vaši lični cilji u budućnosti?
Pauković: Svakako željim skupa s kolegi, roditelji i učeniki viditi prve maturante u zdravlju i zadovoljstvu.

HN: Imate li poteškoće kod traženja i zaposlivanja učiteljev iz Hrvatske?
Pauković: Najteže je, da kod njih kasnije počinje školsko ljeto i zato svi čekaju i ufaju se, da će dobiti u Hrvatskoj posla. Kasno se odlučuju. A ča se tiče administracije to je druga priča...

Ingrid Klemenčić