Prvi susret Marte Račić s moliškimi Hrvati bila je izložba »Zlatna nit« 1980-ih u Zagrebu. Povezala ih je rič, ka je srž identiteta moliških Hrvatov rič kom, kako je rekao moliški Hrvat Gabriele Blažeta oni zidaju — sebe i svoju priču. Izvezla je Marta Račić, onimi zlatnimi nīti protkanu, jedinstvenu priču o putovanju, prilagodbi, očuvanju identiteta i — pisanju.
BEČ — U Hrvatskom centru je 13. junija u sklopu Centar.susreti Katarina Tyran s Martom Račić, razgovarala o nje doktorskoj disertaciji iz 2018. ljeta na temu revitalizacije moliškohrvatskoga identiteta. Preoci današnjih moliških Hrvatov u petnaestom stoljeću su bižeći pred Turki, preplovili Jadran i smjestili se u današnjoj talijanskoj pokrajini Molise. Očuvali su svoj jezik, „na našo“ kako ga zovu, ki se je, zbog geografske izoliranosti, razvijao neovisno od ostalih hrvatskih naričjev, a osim talijanskih uticajev, filologom i jezikoslovcem je posebno zanimljiv jer je rič o štokavskoj ikavici s čakavskimi leksiki, ali i zato ča ne sadrži turcizme. Za cigaretu, na primjer, velu „dimilica“. Moliški Hrvati, došavši iz prostora izmed rijekov Cetine i Neretve, osim jezika sačuvali su i običajev, a mnogi su vezani upravo uz prelazak Jadrana i dolazak u Molise. U misecu maju se tako slavu petki jer su, prema predaji, došli u Molise jedan petak u maju. Neke predaje velu prvi, neke treti, a kako bi se dvojba riješila, slavu se svaki petak u misecu maju.
U Mundimitru je važna i sveta Lucija, čiji su kip preoci moliških Hrvatov donesli sa sobom tr se na Bijelu nedilju slavi Fešta do kapele u mjestu ko zovu „Selo“, prvo mjesto u kom su se naselili prije već od 500 ljet.
U Kruču, takaj moliškohrvatskom naselju, slavi se običaj Majo, takaj vezan uz dolazak, a ki podsjeća na tradicionalnu proslavu Jurjeva.
Danas moliški Hrvati živu u svega tri naselji u Moliseu. To Mundimitar, Kruč i Filič i ima ih samo nešto već od 1700 stanovnikov. Opravdano se more reći da su ugroženi jezično i brojčano, ali optimizam s kim je Marta Račić pričala svim je dao ufanje da ćedu se moliški Hrvati i njev hrvatski jezik još dugo održati.
Prva istraživanja o moliški Hrvati provedena su početkom prošlog stoljeća, a prvi znaki revitalizacije javili su se pedeset ljet kasnije. 1967. ljeta osnovani su kulturno društvo i časopis Naš jezik i mladi su počeli aktivno pisati pjesme na svojem jeziku. Cvitala je takova atmosfera punih pet ljet kad je došlo do stagnacije. Ipak, situacija se ponovno prominila kada je sredinom 80-ih ljet Agostina Piccoli iz rodnoga Mundimitra u Zagreb došla na studij hrvatskoga jezika u potragi za nejasnim porijeklom svojih preocev tr našavši neki novi svit jezika i kulture. Agostina Piccoli je, po povratku u Mundimitar, počela prikupljati riči za rječnik moliško-hrvatskoga naričja tr je svojim entuzijazmom, predanošću i marljivošću pokrenula nešto puno veće. Nje djelovanjem se je moliškim Hrvatom vratio interes za vlastiti identitet i jezik. Danas u Mundimitru djeluje Fondazione Piccoli, ljeti se organizira sada jur poznata književna večer, a pjesničkom djelatnošću moliških Hrvatov Mundimitar je dostao status grada pjesnikov.
Priča o moliški Hrvati uvijek je vezana uz rič. Rič je najjasniji znak ki ih veže uz njevo porijeklo. U Marti Račić, sugovorniki ovoga susreta, zanimanje za moliške Hrvate pobudila je upravo rič, kada je grupu Talijanov, ne znajući da su oni moliški Hrvati, peljala izložbom »Zlatna nīt«, a oni su tkalački stan počeli nazivati ne talijanskimi, nego riči ke su jako podsjećale na hrvatski.
Moliški Hrvati su poznati upravo po pisanju pjesam. Ča njih povezuje je rič. U vrimenu kada dijalekti i manji jeziki svakodnevno nestaju, mladi moliški Hrvati čuvaju svoj jezik i običaje. Imali smo tako na Susretu čuti i nekoliko pjesam ke je pročitao moliškohrvatski pjesnik Gabriele Blažeta (Blascetta), večer je glazbeno popratila grupa KroaTarantata ka ne jači samo tradicionalne jačke, pjesme, već piše svoje, na moliškohrvatskom, a čuli smo da i oni najmladji pokazuju zanimanje za jezik svojih preocev. Tim već, kako su nam ispričali člani grupe KroaTarantata (Marko i Stefano Blažeta), Instagram je postao prava riznica moliškohrvatskoga, kade upravo mladi komuniciraju na jeziku svojih preocev. Od moliških Hrvatov more se mnogo naučiti. O čuvanju i vridnovanju jezika, ali i o ponosu. Jer oni su, kako velu sami i kako za njih velu, oduvijek bili ponosni na svoj jezik.
(Donata Rihtarić)