Kad su srijedu 11. marca zatvorili sva bečanska sveučilišća i stručne visoke škole, si nijedna studentica i nijedan student nije mislio, da ov semestar već neće moći dojti na svoje nastave i tečaje. U medjuvrimenu se čini, da se je situacija za sve već ili manje normalizirala i da su našli svoj put, kako da postupaju s novimi metodami učnje.
Piše: Dijana Jurković
Početak takozvanoga „e-learning“, ada učnje putem internata, je bio za studente kot i za profesore čisto novi slučaj — na ki, barem ne na ovako frižak način — nijedan nije bio pripravan. Tako je došlo u prvi dani do maloga kaosa. Profesori su čekali da dostanu konkretne predloge kako da zahadjaju, odnosno je li ćedu dostati kakov složan unutrašnji sveučilišni put predavanja prik interneta. Ali vrijeda se je pokazalo da tako čega neće biti, i da si mora svaki peljač jednoga seminara, predavanja ili bilo ke nastave, sām premisliti kako najbolje predavati i prezentirati studentom tekste, skripte i folije prezentacijov itd.
Najveći dio naših profesorov na sveučilišću je naučan da barem najvažnije dijele svojih materijalov postavu na jednu platformu za učnju u internet, od ke si zna svaki student onda skinuti na svoj kompjutor i se tako onda pripraviti na ispite. Ov postupak je i na dalje jako obljubljen i proširen — a za predavanja i dovoljan. Pojedini profesori još dodatno načinu i „audio snimke“, ke se znaju onda doma poslušati. Ča je po mojem mišljenju jako korisno i čuda pomore pri razumivanju materijala — i ako se ne more osobno staviti pitanja i znamda diskutirati o tematiki.
Malo drugačija je situacija kod nastavov s obaveznu nazočnost. Ali i u ovom slučaju se profesori jako trudu. S različni programi, kot su to na primjer zoom, BigBlueBotton ili jitsi se održu „online-nastave“ prik interneta — to djeluje na bazi videotelefonije, kot to znamda čuda ljudi i od Skype poznaju.
Mora se reći da koncept e-learninga momentano dost dobro funkcionira, i se tako od strani učnje ništ, ali samo malo zgubi, kad je najveći dio profesorov i prik maila ili telefonski za dostignuti ako bi se pojavio znamda kakov problem i nejasnost.
Ali svaki profesor se ne drži rokov, i ne nudi svaki tajedan materijale, kot bi to bilo predvidjeno i u svakidašnjici sveučilišća. Jedni su jur na početku „e-learninga“ poslali skripte za cijeli semestar ča do junija, a drugi još nisu ni spametno dvi prezentacije mogli postaviti „online“. Opet drugi su od početka rekli da ćedu zbog ove nove situacije otpasti neke tematike i sadržaji nastavov, ali i cijele jedinice.
Ali mora se reći, da su ovi negativni primjeri, i ako postoju, u manjini.
No ča se meni čini kao veći problem nego „e-learning“, je nesigurnost kako ćedu se održati ispiti. Iako su od strane vlade rekli, da neće ovo biti zgubljeni semestar i da ćedu se moći položiti ispiti, ko još nijednomu nije jasno — uopće ne od strani studentov i studentic — kako, u kom formatu i pod ki okolnosti ćedu se ti ispiti onda zaistinu održati. Informacije, barem na sveučilišću Beča, ča se ispitov tiče, još čuda falu. Zato se čudimi i jako nesigurno ćutu pak imaju i skeptičan pristup ovomu posebnomu semestru: Uopće kad položenje testov i ispitov nisu samo na koncu sveučilišnoga ljeta, nego jur i sada tijekom semestra i po Vazmeni prazniki, ča već nije predugo. Jedino ča znamo, da ćedu se održati ispiti — a to je ali, kako mislim, u času Covid-19 jur čuda vridno.
Problematično je i to, da su sve biblioteke i knjižnice zatvorene i studenti nimaju pristup velikom dijelu znanstvene literature, naravno izvan toga ča se zna najti u internetu. Ali dost puti su to samo kratki članki i sastavki, a ne cijele knjige. Hakljivo je to i zato, kad još čuda seminarskih ili završnih djel, na primjer za Bachelor-a ili Master-a, iz prošloga semestra, još nisu do konca napisana kad rok za predanje još teče do konca aprila. Teško je ada pisati još zadnje stranice ili poglavlja, ili dodati važne informacije, ako se nikako nigdir ne more dojti do knjig.
Sve u svemu je studiranje ali momentano ipak napornije i, ča se tiče časa, intenzivnije nego pred tim. Mislim da ćedu biti svi studenti i studentice srićni, ako znamo pojti opet normalno svaki dan na sveučilišće — iako učnja od domi naravno ima isto svoje prednosti. Zvana toga se zna čas još bolje zadiliti, a pritisak da se mora učiti, praktično uopće ne postoji — ča ali znamda isto nije dobro za svakoga niti studenta niti studenticu.
Preveć naučiti i naviknuti se ali na ov novi format učnje isto nekanim. Internet i mediji sigurno znaju čuda u pogledu na obrazovanje — u času ovakove krize, učnja, a posebno i akademska učnja, ne bi bila moguća bez njih. Ipak nikako nisu za prispodobiti s osobnim podučavanjem i predavanjem, a uopće je ne moru nadomjestiti.