Splitski autor Ante Tomić je sa svojom najnovijom knjigom Nadom pohodio Hrvatski centar i povidao o svojem djelovanju kot autor, kolumnist i žurnalist.

BEČ – Adrijana Markon Jurčić, predsjednica Matice Hrvatske u Beču i suradnica Hrvatskoga centra je srijedu, 4. junija, na črljenom kožnenom kauču mogla pozdraviti splitskoga autora Antu Tomića. Markon Jurčić, ka je šikano peljala kroz program, postavila je Tomiću veljek za početak pitanje: Zač je njegov najnoviji roman Nada uz Slučaj vlastite pogibeli Kristiana Novaka, ki je takaj jur bio gost u Hrvatskom centru najčitaniji roman? Tomić se je blago nasmijao i odmah odgovorio: „Nije da se hvalim, ali meni se to često stane“, a publika se je prvi put ov večer glasno nasmijala. Tomić se ne triba hvaliti, broj pohodnikov priredbe – kih 100 ljudi, ki su se rasporedili po svi prazni škulja u do zadnjega mjesta punom Hrvatskom centru – je rekao svoje o popularnosti autora, ki je jur sa svojim prvim romanom Što je muškarac bez brkova pred 25 ljet bio uspješan.

U romani imam sućut

Novi roman Nada govori o Sirijcu Selimu, ki po brodolomu završi na dalmatinskom otoku poznat po zagovornici za neplodnost svetoj Margareti. Onde upoznaje cijel red stanovnikov, ki su svi po sebi posebni. Markon Jurčić zvala je roman ljubavnom pričom sa srićnim koncem. Tomić je jako jednostavno razložio, zač mora kod njega uvijek biti „neka priča o ljubavi“. Kao žurnalist i oštri kolumnist i komentator uglavnom piše o strašni ljudi i političari. Dok u novina mora biti okrutan i beskompromisan, ima u romani sućut. „Sam se nad sobom nažalim. Mogu ja pisati o neki bolji ljudi? I onda krenem pisati neku prozu“, se šali Tomić.

Ditinstvo je čovjekov otac

Tomić je rodjen u selu blizu Imotskoga u dalmatinskom zaledju. Konzervativne vridnosti toga kraja da su ga sigurno oblikovale. Sam da ima „svisno antinacionalistički svitonazor“. Novi roman Nada se šalno bavi ilegalnom migracijom. Ta tema da ga je jako uzrujavala, osebujno činjenica, da su ljudi vikali za granicami sa žicami, isto u njegovom rodnom Imotskom neposredno uz granicu: „Mi smo neki švercerski narod i imamo zdrav odnos u nepoštivanju granice. Svit nima šanse, kad su Imočani potribovali ozbiljne granice.“

„Ne pišem za sebe”

Markon Jurčić koristila je vrime priredbe i za razgovor o pisanju. Tomić je za otok u romanu Nada zamislio mjesto Komiža na otoku Visu, za njega najlipši otok u Hrvatskoj. Samo pisanje je isto obavio na otoku, ali na Prviću pred Šibenikom, kade je u već navratov pisao roman. On da za sebe ne vidi potrebu pisati, nego točno zna, ča će se publiki viditi. Vještinu pisanja vidi u vještini brisanja i pitanju, je li more nešto još kraće napisati. Je li za njega pisanje zabavno, pita Markon Jurčić. Tomić opet s malim posmihom odgovara: Hipac, kad ča smišnoga dojde na pamet, da je lip. Oblikovanje toga već nije. Ponekad da i on u dvi ura piše deset rečenic, a po dvi ura da onda već ništ nije smišno.

Da bi publika znala, ča on podrazumiva pod humorom i satirom, Tomić je na koncu priredbe publiki još štao iz knjige i to pasaže, ke se njemu odnosno Markon Jurčić osebujno vidile. Roman Nada izašao je ravno pred ljeto dan, dostupan je i u izabrani knjižara u Austriji.

Tereza Grandić