U nedilju, 9. oktobra je po kratkoj i teškoj bolesti nenadijano umro Ðuro Franković sa 71 ljetom života. Hrvatski književnik, etnograf, povjesničar i publicist iz Madjarske je većinu svojega života prebavio u Pečuhu (Peticrikva) na jugu Madjarske. Ðuro Franković se je rodio 9. februara 1945. ljeta u Foku u Podravini. Diplomirao je povijest i hrvatskosrpski jezik i književnost na Visokoj učiteljskoj školi u Pečuhu. Bio je redoviti suradnik u Panonskom institutu u Pinkovcu i povrimeni dopisnik i u Hrvastki novina i u Gradišće Kalendaru. Suradjivao je kao novinar u hrv.-srp. uredničtvu Radio Pečuh. Suutemeljitelj je Saveza Hrvata u Madjarskoj i njegov prvi predsjednik od 1991. do 1993.
PEČUH — Ðuro Franković u mladi ljeti na studij odlazi u Pečuh, na Visoku učiteljsku školu, na Južnoslavenski nastavni odjelu južnoslavensku povijest. Na poticaj direktora Baranjskoga županijskoga etnografskoga muzeja Lasla Mandokija je počeo skupljati narodne pripovitke Hrvatov, a rezultate svojega djela je objavio u Godišnjaku pečuškoga Muzeja Janus Panonius. Prikupio je preživjela djela hrvatskoga pisca iz Madjarske Antuna Karagića koji je ondašnjem komunističkom režimu bio nepodoban. Djela je obdjelao i objavio 2003. ljeta pod imenom »Kazališni komadi i novele«. Značaj je toga ča je Karagić najbolji hrvatski pisac u madjarskom dijelu Bačke do sredine 20. stoljeća. Franković urednikom je zbornika Mađarskoga etnografskoga društva (Magyar Néprajzi Társaság) za hrvatsku manjinu od 1993. ljeta Zbornik nosi ime »Etnografija Hrvata u Mađarskoj«. Jedno vrime je uredjivao Poglede, časopis za kulturu i društvena pitanja koji je ravnopravno zastupao sve hrvatske skupine u Mađarskoj.
Zajedno sa hrvatskimi intelektualci iz Madjarske (Ivica Ðurok, Filakovići [stariji i mladji], Mišo Balaž...) i madjarskimi intelektualci i umjetnički (Zoltán Bachmann, János Erdös, László Bükkösdi…), je poduprijeo Antuna Vidakovića u nastojanju za utemeljenje Hrvatskoga kazališta u Pečuhu. Autor je deset samostalnih zbirkov s pripovitkami, izrekami i poslovicami. Uza to je objavio već od 500 studijov, člankov, prikazov iz kulture, povijesti i etnografije na madj. i hrvatskom jeziku.
Ðuro Franković je bio i redoviti suradnik Panonskoga ljetopisa kia izdaje Panonski institut. Pain mu je 2009. ljeta publicirao posebno izdanje s naslovom »Izgubljeni zeleni raj«. Kako piše Hrvatski glasnik u Madjarskoj Ðuro Franković je bio neumoran istraživač svita priče i vilov, ke su ga slijedile cijeli njegov život i bio je čuvar hrvatskoga jezika i pisma.
(ur.)