Jezuše, Ti Bože s človičjim obrazom! Ti človiče, s božanskom moću!
Oni, ki su Tvoj žitak i Tvoju smrt popisali, Ti pripisuju sedam riči, ke da si rekao, kad Te je rimska okupacijska sila zauvijek kanila iskoreniti. Danas cijenimo pravni sistem te nekadašnje velesile. Ali Ti nisi zamuknuo, niti na križu, niti po Tvojoj smrti, a niti po Tvojem odlasku s ovoga svita. I tako se i dandanas Tvoj nauk širi u Pismu. Ča si ti jednoč učio, su popisali hrabri evandjelisti. Tradirali su nam i Tvoje zadnje riči, ke si rekao, vikao i zdihavao na križu. Danas je Tebi na spominak ponavljam i molim.
Oče, oprosti im, ar ne znaju, ča činu.
Pod Tvojim križem, Jezuše, danas moram prositi: Oče, oprosti i meni. Mnogokrat ne znam, ča činim, ča bi neka činila, kako bi se neka ponašala, kako bi neka živila. Jezuše, brate moj, prosim Te za Tvoje razumivanje, Tvoju pomoć i oprošćenje.
Žena, nut Tvoj sin! i Ivane, nut Tvoja mati!
Ti nisi kanio, da gdo sa svojim žitkom, sa svojom tugom bude sam. Ti si kanio, da si jedan drugomu pomažemo, da se jedan za drugoga zamemo, da smo zajednica, majka i sin, otac i kćer.
Još danas ćeš biti s manom u paradižomu.
To mi obićeš. To neka bude moja budućnost, paradižom. To si obećao još i gauženjaku, ki je uz Tebe visio na križu. Nikada nije prekasno kajati se za to, ča nisam dobro udjelala.
Eli, eli lama sabachthani!
To su riči zdvojnosti: „Bože moj, zač si me zaostavio?!“ Tako si vikao iz sve moći, Ti od Boga zaostavni Bog. Tako kriču mnogi od boli zapušćani tužnjaki, s kimi Ti trpiš. Iako si s nami, naši križi ne nastaju manji, zato kad si i Ti visio na križu. Ali ne postoji drugo batrenje, nego da je Tvoja muka preminila Boga i moj kip o njem.
Žajan sam!
Jezuše, imao si i Ti človičje potriboće. Mnogi su danas žajni, kad je pitka voda rijetka resursa na ovom svitu. Oni umiraju od kontaminirane vode. Meni ne fali voda, Jezuše, a ipak sam žajna. Meni fali živa voda, ona, ka more ciliti nutarnje rane. Zato me otpeljaj zviranjku života. Gdo tu vodu pije, on neće nikada žajati.
Spunjeno je.
Izdržao si do kraja i ljubav je dostala obraz, obraz muža boli. Mnogi križi na ovom svitu su spodobni Tvojemu. Križ siromahov, gladujućih, protiranih, podjarmljenih.
Oče, u Tvoje ruke preporučam dušu moju.
Na koncu si naprik dao sebe. Na koncu si prekoraknuo put kroz zdvojnost i Božju udaljenost do cilja, do Boga, u njegove blage i milostivne ruke, u zavičaj i zadnju konzekvenciju. Tako i ja, ka sam umreća, preporučam sebe u Božje ruke, u ufanju, vjeri i ljubavi.
(Agnjica Schuster)