Čim se zavaravamo — i o čemu bi znatno bolje tribali biti informirani

U momentu je diskusija o zlostavljanju dice i gledanju pornografskih slik s dicom, pedofilije (spolna nastranost, seksualna sklonost prema dičakom, odnosno uopće prema dici istoga ili protivnoga spola) na u darni mjesti u tiskanica i elektronski mediji a kamo li u socijalni mediji. Nima sumlje, koliko je to odurno, koliko se tomu triba suprotiviti i da to triba kaštigati – u privatnom, društvenom i kaznenom prostoru. Ali da zbog poznatoga slučaja glumca, ki je ljeta dugo gledao, pohranio i širio pornografske slike s dicom sada Burgtheater stupio u žarišću kritike, da bi se zbog toga glumca svi filmi tribali skinuti s TV-ov i kino-plahtov. Da se sada jur dane i tajedne toga glumca, ki je očito priznao svoju krivnju, ki je u terapiji, ki je optužen i ki je svoju karijeru sām sebi zničio sad kao „svinju goni kroz sva dvorišća“ i se cijela javnost jur slaže u krivici i kaštigi, ipak nije dostojno za naše prosvićeno (aufgeklärt), demokratsko i človičje društvo.

U čemu i zbog čega si tribamo „zasukati rukave“ 2023. ljeta?

U prošlom broju Hrvatskih novin smo na ovom mjestu dali riči optimizmu, s kim je potribno započeti novo ljeto. Kada ako ne s ovim ljetom triba ponovno gledati na sve to ča bi moglo odnosno tribalo dojti. Jedna od brojnih krilatic glasi „pogled najzad u budućnost“ ili „budućnost moremo najbolje prorokovati tim da ju sami oblikujemo“ ili pak „gdo želji čitati u budućnosti najprvo triba listati u prošlosti“.