Zaštita prirode i minjanje klime su u Austriji očigledna sporna pitanja kot se vidi na izjava nekih političkih strankov, ali i na izjava stanovničtva, ako je govor o tom, da je jur uvijek bilo poplavov, sušov i jake vrućine. Nato rado velim, da se slažem. Toga je zaistinu jur uvijek bilo. Razlika je prvo u ekstremi, a drugo u redovitosti. Komentar pišem na dan, kade cijeli bortanski i novogradačanski kotari okolo mene pluju, kada ognjobranci moraju krani dizati autov s potopljenih cestov i spasiti ljude iz njih i kade su Štrema, Luonica i Pinka proširile svoja korita na cijela naselja. „Poplava stoljeća“ čula sam jur veljek danas i pitam se, je li to nažalost nije samo poplava ljeta. Ali ljudi tribaju obično primjere u malom: Ada u malom: Živim prilično 30 ljet u istom stanu na istom mjestu. Prva „škoda“ zbog nevrimena dogodila se je početkom 2000 ljet – mala poplava, ar kanal nije mogao primiti ogromne količine vode. 2009. ljeta – kad je Pinkovac bio pod vodom – je strijela ulovila ov stan. 2014. je prvi put ušla voda u vidljivi količina u pivnicu. 2016. onda „povijesno“ jaka tuča u Stinjaki. 2019. ljeta opet voda u pivnici, ista situacija 2023., a sada opet 2024. ljeta. Točne klimatske analize i štatistike ćedu dokazati slično pojačanje za druge regije odnosno druga doma- ćinstva.

Ljudem je u današnjem svitu „beskrajnih“ mogućnosti teško razumiti, da rast u bilo-kom obliku ipak nije beskrajan, kot je to žitak pojedincev na zemlji. To shvaćanje – iako se čini toliko logično – nije prisutno. Kako se more drugačije razložiti, da isti političari, ki danas pohadjaju od katastrofov pogodjene regije i istovrimeno spričavaju zakone, ki bi bili od koristi za zaštitu prirode. Govor je pravoda o Zakonu o renaturacija.

Ali zaštita okoliša u Austriji, zemlje navodno nedotaknute alpske prirode, izgleda nima tu vridnost. Zapečačimo dnevno petkrat toliko, nego je u cilju od 2,5 hektarov, mjesto da bi rijekam vratili svoja prirodna korita, načinjamo ogromne nasipe protiv poplavov, ke u slučaju poplave onde odnesu kubikmetar po kubikmetar plodne zemlje na naše sve širje ceste, po ki se vozimo našimi sve većimi auti.

Da je zdrava, intaktna priroda utiče i na zdravlje človika, razumi samo ta, ki je razumio, da je človik dio prirode. A da človik samo u svojoj glavi zapovida na svitu, zna samo ta, ki redovito prati prirodu. A ki redovito prati prirodu, ta bi sada morao stati i zalagati se. Zaštita prirode i renaturacija odredjenih prirodnih prostorov godu i človiku, ar je dio prirode. Zapravo, ovakove mjere ne godu, nego osiguravaju človiku mjesto u toj prirodi.

Ar priroda sama se ne triba bojati: Ona se more i sama regulirati s poplavami i sušami i krajnosti nekih bićev. Zaštita prirode nije za prirodu, ona je za nas.