Moj prethodnik Petar Tyran je rado pisao u ovoj rubriki o tom, da se ništ novoga ne sluša, da tiraju uvijek iste šlagere i da se na muzičkom polju – barem javno – ništ ne minja. S njim složni su vjerojatno bili svi naši vrhovni mladi muzičari, ki sa svojimi bendi nisu dostali glavnu točku ni na Danu mladine ni na drugi fešta nego su uvijek izgubili protiv poznatih velikih bendov iz Hrvatske, iako neki u medjuvrimenu jur spominjaju na starački dom na pozornici.

Naši mladi bendi, kih inako nije bog zna koliko su se uvijek morali i se moraju još svenek boriti za svaku i svakoga, ki zna njihove jačke napamet.

Petar Tyran je onda mogao potribovati, da se ta muzička šarolikost mora i zrcaliti u hrvatskom programu ORF-a.

S novom isključivo muzičkom emisijom Mozaik bi imali redovito još uru već platforme za novu muziku. Medjutim, ča si ljudi na Časak radosti želju, na to se bar direktno ne more uticati. Obljubljeni su Novi Fosili, Magazin, vlašći tamburaški sastavi i pravoda Joži Grandić.

Ipak ne bi argumentirala, da u prošlih 30 ljet nije došla nova muzika u Gradišće. To se je vidilo i u Čembi prošli vikend. Klapa Cambi je koristila nastup u Gradišću, da jači best of ovih poznatih modernih klapskih jačak i Oliverove hite. A publika vjerno s njimi, veljek spočetka.

Iako mi se čini kot da sve ove jačke jur odavno poznam, malo istraživanje setlista u internetu mi je pokazalo, da je med jačkami bilo dost onih, ki su izlazili pred desetimi ljeti.

Veljek sam se pitala, koliko jačak drugih žanrov prošlih deset ljet znam napamet. Lista je bila prilično kraća, jednostavno i zbog toga, ar učim samo ove jačke napamet, ke redovito u radiju odnosno po pozornica u Gradišću čujem. A onda mi je sinulo: Je morebit ovako, da imamo novi vodeći žanr u Gradišću? Nisu već Novi Fosili, Magazini i sve ove zvjezdice 1980- i 1990-ih ljet na vrhu muzičkoga ukusa?

Dvorana u Čembi na Dalmatinskom klapskom večeru je bila puna, da bi cijeli večer samo slušala muško pjevanje, a to u najmanje vrime a capella, nego pojačano s različnimi instrumenti.

I HKD doprinaša svoje, kad od ljeta u ljeto organizira muzički sastanak pod imenom klapa festival. Bez obzira na to, koliko izvornoga klapskoga pjevanja je onde zastupano, samo ime, čini se, privuče ljude.

S klapami Dičaki, Biseri, Ravnicom i Rožicami imamo sada i sastave, ki znaju, kako moraju ovakove klapske pjesme glušati, a rado bi od ORF-a znala, koliko klapskih pjesam se prosječno naručuje za vrime Časka radosti.

U Čembi su zbog velikoga uspjeha jur najavili moguće daljnje priredbe toga karaktera, HKD je jur objavio dojdući klapa festival u Pinkovcu. Morebit naši ljudi ipak pratu muzičku scenu u Hrvatskoj, a to klapsku.