Aktualno imamo posla s dvimi zapravo epohalnimi projekti: Gradišćanskohrvatski govori u tri opsežni sveski (HKDC) i Virtualni arhiv KIS-a u Stinjaki. Obadva projekti se bavu bilježenjem, zapisivanjem, arhiviranjem a tim i očuvanjem jezika na jednu stranu kao i sabiranjem i arhiviranjem audiovizualnoga i jezičnoga blaga i narodnoga dobra.
Kad pišem ovo, je utorak, dan, kada završavamo novine. Razlog za ov komentar je sutrašnji, 8. marc, Dan žen. U redakciji smo odlučili, da nimamo još „ništ ženskoga“, ada prinos povodom Dan žen, a naravno, pisati to mora jedna od nas dvih žen u redakciji. (Morebit me je i nabrusio komentar o histerični žena u isključivo ženski odbori na istoj sjednici) To je moja kvalifikacija na ovom polju. Moj spol.
Čujete jur ptice jutro, kad se stanete? Ne? Vrime je ponavljati mjere za srićne ptice u vrtu.
Kazališna grupa Hrvatov u Slovačkoj je pod peljanjem vrsnoga režisera i prevoditelja Štefana Jankovića i organizatorice i šaptalice Klare Wolfove zavježbala jur deveti igrokaz, ov put komediju u tri čini „Kad laž zvoni”.
Folklorna grupa proširuje svoje djelovanje na čuvarnice. Tako su na Pervana i u Malom Borištofu predstavili dičje jačke, ke su otiskane u njevoj broširi „Za male i velike” i ke ćedu se objaviti i na YouTubeu.
Svim nam se je bojsek činilo, da je mesopust bio posebno dužičak, da smo mogli uživati (ili se i mučiti) na brojni i hrvatski bali, da je bilo puno kšnasov i mesopusnih, fašinjskih ophodov i zabavov, a pred svim i da je pod vi dugi ljeti korone zaključanj a tim i onemogućenih zabav i sastankov opet bilo moguće u cijelom i predkoronskom raskošu uživati u razonodi, plesu, jačka a pred svim i druženju. A sad bi mogao slijediti opet mirniji čas!
Matthias Wagner, Nikola Sučić i Davor Frkat su programirali aplikaciju za online rječnik Znanstvenoga instituta gradišćanskih Hrvatov (ZIGH). Mi smo se s njimi pominali o nastajanju i o mogući budući plani.