Start-up poduzeća su u Austriji jur nekoliko ljeta važan i velik dio ekonomije. Selina Dihanić, zaposlena kot portfolio menedžerica na ovom području, razlaže ča su prednosti i riziki, ali i ča za potencijal postoji u Gradišću.
Još dugo nismo u „post korona času“, ali jur je zapravo svagdir opet moguće tako živiti i uživati kako je bilo pred koronom. Koronu pravoda nismo preobladali a ov (bezbroj puti dokazani i smrtonosni) virus — kako prorokuju stručnjaki — je došao „da ostane“. Ali javni kako i privatni tako i poslovni život se je počeo opet normalizirati, iako danas još ne znamo kako će izgledati ova nova „normala“. Činjenica je, se neke stvari dogadjaju isto tako atraktivno kako i prije — a na drugu stranu mnoge stvari su krenule dosta žilavo. Za to ima nekoliko primjerov.
Razgovor u centru sa slavistom i ukrajinistom Michaelom Moserom o važnosti slavistov u konfliktu u Ukrajini, jer oni kot stručnjaki se putu s jezikom i identitetom.
Dalije valjaju kot kraljice vrta s mnogimi farbami i obliki. Gomolji ne prezimuju, nego se sadu početkom maja.
U marcu 2022. ljeta se je u Uzlopu utemeljilo novo društvo „Dica u Uzlopu“. Med drugim kani staviti težišće na podupiranje većjezičnosti, u posebnom na gradišćanskohrvatski.
Potom biti pametan je lako — ili Po tuči zvoniti je kasno dvi su nam jako dobro poznate krilatice. Ali je pravoda i pitanje pameti pred svim ali i iskustva, da se neke stvari moru s relativnom sigurnošću prorokovati odnosno predviditi razvitak ili ča će se dogoditi. U slučaju ruskoga napada na Ukrajinu i na „svoje“ oblasti Luhansk i Doneck se sada sve već čuje „Morali bi to znati!“. Ča bi morali znati? Da će Putin napasti Ukrajinu i da će početi boj i da neće stati u Ukrajini. Sve očitije je, da elitom ne samo naše zemlje fali potribni razum a pred svim i iskustvo, da im fali sposobnost za povijesne analize i da im je u najboljem slučaju samo falilo zanimanje za Rusiju. Ako slušamo u narod, ako čujemo ljude na selu i one ki su još doživili boj ili kim su barem povidali za boj i za puno toga i okolo toga: Oni nisu vjerovali u naredjeni pobojni narativ da „nas je sovjetska armija spasila i oslobodila“ niti ne u to da se smi vjerovati Rusom odnosno nje političkim i vojnim peljačem. Evo toliko ča je narod mislio i govorio, dijelom pomuče, dijelom i glasno i jasno.