Snivaju Hrvati na Hati trnoružičin san i su još za spasiti?

Hrvatske Hate triba zbuditi iz trnoružičinoga sna. Tako bi mogli supsumirati, staviti pod zajedničke oznake dvodnevni simpozij »450 ljet Hrvati (i Hrvatice) u Novom Selu«. Hati u minuli ljeti i desetljeći, mogli bi znamda još i reći stoljeći bili su zapostavljeni u narodnosnom pogledu. Polazeći od toga da su Hati u kasnom baroku bili duhovni centar tadašnjih zapadnougarskih Hrvatov, pred svim hrvatska sela na čistom sjeveru današnje pokrajine Gradišće ali i prik državnih granic u Madjarskoj i Slovačkoj (© Nikola Benčić) onda moramo danas ustanoviti, da tu poziciju nikako nisu mogli držati. Najveći protagonisti, uz ostale, ovoga kasnoga baroka su bili Matijaš Laab i Šimon Kniefac, ali se npr. Laabov prijevod Svetoga pisma uz otpor hrvatskih subratov na Poljanci i med Dolinjimi nije mogao probiti. Jednostavno su oni bili jači pred svim i u jezičnom pogledu.

Hrvatska pjevna kultura snažno utica na gradišćanskohrvatsku

Još znamo kako je to bilo u Gradišću po skandalu glikola u 1985. ljetu: Ništ boljega se nije moglo dogoditi gradišćanskim vinarom. Teško pogodjeni od toga su počeli razmišljati o tom kako bi bolje mogli načinjati vino a to i bolje i prodavati. S rezultatom, da danas širom Gradišća imamo vrhunske vinare, ki se moru miriti s kolegi širom svita. A pred svim su si mladji i najmladji vinari zasukali rukave i uz bolju tehnologiju i školovanje na stručni škola su domaću produkciju vina digli u do tada nepoznatih višin.