Kade je društvo na ko se moremo obisiti?

Iako smo očekivali čuda reakcijov, ostalo je kod jedne jedine iz hrvatskih krugov. Čini se, da falu ideje u pogledu na manjinsko školstvo i uspješno podučavanje hrvatskoga jezika: Dokle se jedni fokusiraju samo na Beč, ne znaju drugi, kako u Gradišću bolje djelati – najbolje pravoda skupa. U pogledu na ovu situaciju skraćenja stranih jezikov – i hrvatskoga – u gimnazija Hrvatice i Hrvati nimaju veliko podupiranje od drugih manjin. Slovenci imaju sa Slovenskom gimnazijom i trgovačkom školom Št. Peter Drugi sistem. U Gradišću je od gimnazijov samo u Dvojezičnoj gimnaziji u Borti hrvatski nastavni jezik. Moglo bi se sada reći, da se je u Gradišću predugo forsirao hrvatski kot strani jezik, da bi se jezik mogao podučavati u zanimljivo vrime, a ne opet jednoč kot zadnja ura u petak otpodne.

Ipak je lipše kad sami znamo hrvatski

KI, UI ili AI: svejedno na kom jeziku, kratice za umjetnu inteligenciju su svagdir. Otkad učiteljice i učitelji već ne moru davati pismene zadaće, ar su velikim dijelom napisane umjetnom inteligencijom je bilo jasno, da će se ov razvitak vrijeda i zrcaliti u nastavnom planu. A čini se da osebujno u ekonomski neoliberalni stranka postoji odredjena naklonjenost prema ovakovimi riči ili pak i biračkomu klijentelu. Da se ne more stalno nadopunjevati satnica prez smanjenja drugoga se je isto moglo očekivati.