2023. ljeta je HKD svečevao 100. obljetnicu tambure u Gradišću i tom prilikom sastavio knjigu o razvitku kot i sadašnjem pregledu tamburaške situacije u Austriji, Slovačkoj i Madjarskoj.
Željezno – Tambura u Gradišću se zove najnovija knjiga Hrvatskoga kulturnoga društva, ka je nedavno izašla. Bilo je davnoga 1923. ljeta, kad je Slavko Marhold u sjeverogradišćanskom Pajngrtu utemeljio prvi tamburaški zbor. Ovakovi zbori, kot se je to ončas zvalo, su vrijeda niknuli u cijeloj regiji, a danas se skoro misli, da su gradišćanske Hrvatice i Hrvati nepotpuni prez svojega „narodnoga“ instrumenta tamburice.
Urednik knjige, strastveni tamburaš Kristijan Karall, sam peljač tamburaškoga sastava Hajdenjaki, je po kratkom uvodu uprav ove početke osvitlio. Pomoću člankov iz starih novin i oglasov dokazuje, da povijest tambure na području današnjega austrijskoga glavnoga grada i okolice seže u 19. stoljeće. Kako točno su izgledale ove u članki zvane tambure se iz člankov ne more rekonstruirati, jasno je da je društvo Prosvjeta jur utemeljeno 1894. ljeta u Beču i od onda i nastupalo sa svojim tamburaškim zborom med gradišćanskimi Hrvaticami i Hrvati. U 1920-i i 1930-i ljeti pojavljuje se sve već sastavov u Gradišću i Beču, porast koga će naglo prekinuti Drugi svitski boj.
Po boju nastaju tambure znak rastućega turizma u sjevernom Gradišću, počinju nadomješćavati druge muzičke sastave na zabav i se proširuju od sjevera do juga. Prik 30 najvećim dijelom aktivnih tamburaških sastavov predstavlja Karall u drugom dijelu svoje knjige. Portreti tamburaških grup se temelju na članke, ki su izašli tokom 2023. ljeta u Hrvatski novina, za ke je Karall govorio s odgovornimi u sastavi i ovako aktualizirao znanje o tamburaški grupa iz knjige „Tamburica i folklor u Gradišću“ (1983.) njegovoga starogaoca Aladara Čenara.
Jur od samoga početka proširenja tamburov med gradišćanskimi Hrvaticami i Hrvati su igrali značajnu ulogu učitelji iz, a tečaji u Hrvatskoj. U kasnijoj periodi je Mate Kliković, kot glavni tajnik HKD-a bio mjerodavan za proširenje i gajenje ove posebne kulture. S njim i s poznatim učiteljem Štefom Fortunom je Karall peljao intervjue, ki su isto tako otiskani. A okolo instrumenta tambure pokrenuti su i različne inicijative, posebne emisije ili notni arhivi. I tomu se Karall posvećuje u posebnom poglavlju.
Zač je „veseli tamburaš“ nastao prepoznatljivi kliše gradišćanskohrvatske zajednice, na to pitanje knjiga u potpunosti ne daje odgovor. Mjesto toga daje prvi pregled o tamburaški sastavi današnjega vrimena i malo točnije prosvitljuje početke ovoga muzičkoga stila pred već od sto ljet. Knjiga zapravo otvara i cijel red novih pitanj. Kako se razlikuje razvitak tambure u gradišćanskohrvatskoj zajednici med različnimi državami? Kako se razvio repertoar? Zač su tambure bile takovim velikim oduševljenjem primljene? I ku muziku su one nadomjestile?
Izvori za postojeću knjigu su napisani samo u zadnjem dijelu knjige i su u pogledu na skromni broj zapravo znak toga, da se je na ovom području do sada prilično malo istraživalo, za to koliku vridnost daje gradišćanskohrvatska zajednicu ovomu instrumentu.
Tambura u Gradišću je tako dobro pregledno djelo o gradišćanskohrvatskoj tamburaškoj sceni. Sa svojim jako korisnim indeksom na koncu knjige more služiti istraživačicam i istraživačem kao prva važna ishodišna točka, a ljubiteljicam i ljubiteljem tamburaške muzike će biti brzo, lako i zanimljivo štivo, ko će već koga potaknuti da dalje premišljava o ovom instrumentu i njegovi tragi.
Knjiga Tambura u Gradišću izašla je u tvrdoj kori na 248 strani u kvadratičnom formatu. Na zadnjoj strani je uložena i velika zemljopisna karta (60x30cm), kade su zabilježena za svako selo tamburaška društva, ka u njem djeluju. Knjiga se za 20 eurov more nabaviti kod HKD-a.
Tereza Grandić