Na svetak sv. Di(e)mi(e)trija 26. oktobra su se u Velikom Borištofu najprvo pri sv. maši a potom na cimitoru kod gro­ba Demetra „Metre“ Karalla † spomenuli 90. rodjend­a­na dugoljetnoga predsjednika Hrvatskoga gradišćan­skoga kulturnoga društva u Beču (HGKD), ki je umro 23. februara 1991. ljeta po teškom bolovanju. Mašu je služio dušobrižnik u V. Bori­štofu fra Božidar Blažević,  a na grobu se je načelnik veleopćine Veliki Borištof, Ru­di Berlaković u prigodnom g­o­voru spomenuo života, djelovanja i dostignuć pokojnoga sina sela Metre Karalla.

 

VELIKI BORIŠTOF — Ka­ko je na grobu Metre Karalla u Velikom Borištofu rekao na­čelnik Rudi Berlaković uz os­talo: „Mi smo došli danas ov­de skupa da se spomenemo 90. rodjendana Metre Kara­lla. Rodjen je 26. oktobra 1924. lj. u seljačkoj obitelji (Cujtovi). Po osnovnoj školi je prošao u Beč na daljnje školovanje. Ja­ko mlad je morao u strašni II. svitski boj kade je nekoliko pu­ti teško ranjen ali ipak se je vrnuo živ u V. Borištof. Opet projde u Beč, kade je služio u različni posli, ali konačno je našao odgovarajuće mjesto u upravi poduzeća Simmering-Graz-Pauker — odanle je i pr­o­šao 1984. ljeta u mirovinu.

 

Metru Karalla je privuklo hrvatsko društvo u Beču i ve­ljek na početku svojega djelovanja se je bavio i skrbio za mladinu i tako nastane utemelj­ni član nogometnoga kluba sekcije HGKD-a, SC Gradišća.

 

Velikom brigom i angažmanom je pokusio uspostaviti v­e­ze s našom braćom u Hrvat­skoj, s gradišćanskimi Hrvati u Slovačkoj i Ugarskoj i nje­mu se mora zahvaliti da su se te veze razvile tako dobro i tako na korist nas grad. Hrvatov. 

 

U HGKD-u su ga 1955. lj. od­ibrali za blagajnika, 1961. za kulturnoga referenta, a 1971. je preuzeo funkciju predsjednika, ku je vršio ča do svoje smrti 23. februara 1991. lj. Njegovo poslovanje je bilo jako mnogovrsno od plodnoga sudjelovanja med Hrvati u Beču, Gra­dišću, Madjarskoj, Hrvatskoj i Slovačkoj ča do kontaktov s iseljeniki u Ameriki i Kanadi.

 

Širokoj publiki je poznat i kao glavni organizator reprezentativnoga i atraktivnoga Hrvatskoga bala u Beču — od Schw­e­ch­a­terhofa ča do Parkhotela Schönbrunn. Za ovo njegovo plodno djelovanje je odlikovan »Zlatnim znakom za zasluge za R Austriju« i »Sr­e­brnim časnim znakom G. Beča«.

 

M. Karall se je skoro cijeli svoj život zalagao da Hrvati u Beču nisu osudjeni na narod­nu propast, zato je živ dokaz obitelj Metre Karalla (kćere, zeti, unuki i unuke). On ima mjesto med onimi zaslužnimi i istaknutimi ljudi, kim se svi gradišćanski Hrvati imaju za zahvaliti za njegovo peldodav­no zalaganje i djelovanje.“  

p

 

>> Galerija