Na svetak sv. Di(e)mi(e)trija 26. oktobra su se u Velikom Borištofu najprvo pri sv. maši a potom na cimitoru kod groba Demetra „Metre“ Karalla † spomenuli 90. rodjendana dugoljetnoga predsjednika Hrvatskoga gradišćanskoga kulturnoga društva u Beču (HGKD), ki je umro 23. februara 1991. ljeta po teškom bolovanju. Mašu je služio dušobrižnik u V. Borištofu fra Božidar Blažević, a na grobu se je načelnik veleopćine Veliki Borištof, Rudi Berlaković u prigodnom govoru spomenuo života, djelovanja i dostignuć pokojnoga sina sela Metre Karalla.
VELIKI BORIŠTOF — Kako je na grobu Metre Karalla u Velikom Borištofu rekao načelnik Rudi Berlaković uz ostalo: „Mi smo došli danas ovde skupa da se spomenemo 90. rodjendana Metre Karalla. Rodjen je 26. oktobra 1924. lj. u seljačkoj obitelji (Cujtovi). Po osnovnoj školi je prošao u Beč na daljnje školovanje. Jako mlad je morao u strašni II. svitski boj kade je nekoliko puti teško ranjen ali ipak se je vrnuo živ u V. Borištof. Opet projde u Beč, kade je služio u različni posli, ali konačno je našao odgovarajuće mjesto u upravi poduzeća Simmering-Graz-Pauker — odanle je i prošao 1984. ljeta u mirovinu.
Metru Karalla je privuklo hrvatsko društvo u Beču i veljek na početku svojega djelovanja se je bavio i skrbio za mladinu i tako nastane utemeljni član nogometnoga kluba sekcije HGKD-a, SC Gradišća.
Velikom brigom i angažmanom je pokusio uspostaviti veze s našom braćom u Hrvatskoj, s gradišćanskimi Hrvati u Slovačkoj i Ugarskoj i njemu se mora zahvaliti da su se te veze razvile tako dobro i tako na korist nas grad. Hrvatov.
U HGKD-u su ga 1955. lj. odibrali za blagajnika, 1961. za kulturnoga referenta, a 1971. je preuzeo funkciju predsjednika, ku je vršio ča do svoje smrti 23. februara 1991. lj. Njegovo poslovanje je bilo jako mnogovrsno od plodnoga sudjelovanja med Hrvati u Beču, Gradišću, Madjarskoj, Hrvatskoj i Slovačkoj ča do kontaktov s iseljeniki u Ameriki i Kanadi.
Širokoj publiki je poznat i kao glavni organizator reprezentativnoga i atraktivnoga Hrvatskoga bala u Beču — od Schwechaterhofa ča do Parkhotela Schönbrunn. Za ovo njegovo plodno djelovanje je odlikovan »Zlatnim znakom za zasluge za R Austriju« i »Srebrnim časnim znakom G. Beča«.
M. Karall se je skoro cijeli svoj život zalagao da Hrvati u Beču nisu osudjeni na narodnu propast, zato je živ dokaz obitelj Metre Karalla (kćere, zeti, unuki i unuke). On ima mjesto med onimi zaslužnimi i istaknutimi ljudi, kim se svi gradišćanski Hrvati imaju za zahvaliti za njegovo peldodavno zalaganje i djelovanje.“
p