Na državni svetak dopodne su zvoni crikve BD Marije u Bizonji na Hati pozvali sa svojim jakim glasom na proslavu 200. obljetnice crikve. Bizonjska crikva postoji od 1812. ljeta. Gradnja je početa 1811. ljeta uz pomoć i podupiranje Albrechta i Marije Kristine Habsburg. Crikva je posvećena na čast Narodjenja Blažene Divice Marije a kiritof se slavi 8. septembra na Malu mašu.

BIZONJA — Crikvu su većkrat renovirali. 1969. ljeta je dostala freske ke prikazuju Marijin život, a 1993. ljeta su ju i zvana renovirali kad je dostala novi krov i popravljen je bio i zvonik u kom su tri zvoni  i jedna škrebetaljka ka od Velikoga četvrtka naznanjuje početak sv. maše. 2001. ljeta su počeli opet renovirati crikvu, a ova adaptacija je završena 2005. Dostala je nove škamlje, pod, oltar, lampe i nove obloke a uza to su i izolirali crikvu. 

Na glavnom oltaru je slika s prikazom narodjenja Bogorodice, ka je napravljena 1874. ljeta u Beču. Na malom oltaru je Sveta Ana ka podučava svoju najmladju kćer Svetu Mariju. Na prodikaonici se vidu reljefi Svetih Evandjeljistov. Štatue Srce Jezuševo i Divice Marije su isto ukras ove prelipe crikve. Orgulje su konstruirane u Požunu 1870. ljeta.

Kako se je već prije slavlja javilo u Bizonju su doputovali vjerniki hrvatske zajednice u Beču s fra Ilijom Vrdoljakom, grupa vjernikov iz Koljnofa na čelu s farnikom Antalom Némethom i hrvatski vjerniki iz Slovačke. Uz brojne hrvatske farnike je prihvatio poziv i biškup Gradišća dr. Egidije Živković ki je bio jur kao voditelj Hrvatske sekcije usko povezan sa sini sela Ivanom Šmatovićem i Ferijem Benkovićem. Uz predivne orgulje su sudjeljivali na maši i Bizonjski tamburaši pod peljanjem Oršike Ambruš i tamburaški orkestar Osnovne škole Mihovil Naković iz Koljnofa. Na znak zvončića iz sakristije je počela sv. maša s pozdravnimi riči biškupa Živkovića, koga je u ime bizonjskih vjernikov pozdravio Tomaš Ambruš, predsjednik Crikvene stolice.

 Na liturgijskom slavlju je sudjeljivao i dijakon Marko Mogyorósi. Kod prikazivanja su vjerniki u lipoj bizonjskoj narodnoj nošnji predali svoje dare i darivanju su se pridružili i vjerniki iz Beča. Iz biškupove prodike smo doznali kako čvrsta mora biti vjera a ujedno i Crikva, da se ne širi sadašnji moto: Bog dā ali Crikva ne! Crikva mora stati na čvrsti noga, zidi tribaju biti debeli da krov ostane čvrst. Kako je rekao i sām biškup dr. Egidijus Živković uz njegovu pomoć tada kao farnik Vulkaprodrštofa bizonjska crikva sada ima lip ambon, ki je bio dar prodrštofskih vjernikov.

Na kraju velike proslave su se zahvalili Feri Benković spomenuvši i zasluge sada jur pokojnih vjernikov, ki su bezgranično aldovali truda, vrimena i snage za ovu sada opet tako lipu seosku crikva, ku su morali 1811. ljeta nanovič početi graditi jer je dotadašnja bila jako mala za toliko vjernikov. Riči hvale biškupu je izrazio i mjesni farnik Kálmán Szalay. Uz prelipu jačku „Zdrava diva“ su na kraju maše otpjevali još ugarsku i gradišćanskohrvatsku himnu. Vjernike su zvana crikve pogostili Bizonjci a sām biškup Živković se pridružio kod agape. Ovu priliku su iskoristili i koljnofski školari i ujedno pozvali uz pratnju tambure biškupa na posvećenje hodočasne crikve Črne Madone u septembru, ku su jur temeljito obnovili. 

Ovo prelipo slavlje je dalo prilike vjernikom za druženje, za razgovore i za svečevanje.

(uredn.)