Hrvatska vračiteljica dr. Waltraud Marija Jagnjić, rodjena Kruisz, ima dvi ordinacije, jednu u svojem rodnom selu Cindrofu, a drugu u Klimpuhu, kade i stanuje. Ovih dani kupila je za svoj prelipi vrt u Klimpuhu uz ordinaciju dragocjenu skulpturu od mramora s nazivom »Ženski torso«. Skulpturu izdjelala je medjunarodno poznata kiparica mag. Heidi Tschank, rodjena Bečanka, ka živi i djela jur desetljeća dugo u Štucinu, kamo se je preselila po sklapanju hištva s jur preminulim suprugom iz toga sela.
KLIMPUH — Heidi Tschank je uz Ulrike Truger najpoznatija kiparica iz Gradišća, 2018. ljeta je svetačno otkriven nje spomenik skladatelju Josipu Haydnu u Željeznu u neposrednoj blizini Savezne gimnazije Kurzwiese, a jur 2010. ljeta dobio je glavni grad Gradišća prvi nje spomenik, posvećen „medjunarodnomu dijalogu“, kod Haydn-konzervatorija. Uzroki za kupnju su sljedeći: Dr. Jagnjić se u slobodnom vrimenu sama bavi kiparstvom, mag. Tschank je nje učiteljica, kod ke je pohadjala tečaje iz kiparstva. Drugi uzrok je, da kani kao vračiteljica pružiti svakomu, ki ju posjeti, vrhunski kulturni doživljaj i veselje, u prvom redu svakomu bolesnomu človiku ki kod nje išće pomoć. Izvan toga, dr. Jagnjić kani kroz nabavu ove mramorne skulpture izraziti i svoju solidarnost svim, ki se bavu umjetnošću i od nje živu i ki su u časi korone imali velike gubitke.
Klimpuh je sada po Šundrofu (Schattendorf), Porpuhu (Purbach), Gornji Šica (Oberschützen) i Štucinu (Stotzing) prvo i zasada jedino hrvatsko selo u Gradišću ko krasi jedna skulptura ove ugledne kiparice ka ima i skulpture u javnom prostoru Beča i drugih gradov. Ova skulptura je i obogaćenje za općinu Klimpuh, jer mnogi ljudi iz toga sela svaki dan dojdu u ordinaciju i vidu skulpturu kao umjetničko djelo u okviru prelipo uredjenoga vrta.
„Ženski torzo“ izdjelan je iz ružičastoga mramora ki dolazi iz savezne pokrajine Salzburg. Jur stari Rimljani su vrlo cijenili i koristili ov kamen, kao i kasnije veliki kipari iz razdoblja baroka Johann Bernhard Fischer von Erlach i njegov sin Joseph Emanuel i Georg Raphael Donner. Fasada stolne crikve u gradu Salzburgu (iz 1614. do 1655.) je od ovoga kamena, kao i svitski poznati vrt Mirabellgarten u istom gradu. Pilj Svetoga Trojstva na Grabenu u Beču (1679.-1693.), sarkofag nimškoga kancelara Otta von Bismarcka, sve je od mramora iz Salzburga.
Vrsta mramora kod vračiteljice dr. Jagnjić je takozvani „Untersberger Rosa“, ka već nije dostupna, jer su se izvori tokom zadnjih stoljeć isušili odnosno stijene od toga mramora u kamenolomu već ne postoju. Ružičast mramor je vrlo obljubljen kod kiparov i kiparicov zbog toga, jer je vrimenski izdržliv, se da polirati i dopušća filigranske detalje pri izdjelanju.
(hg)