Na trodnevnom shodišću u Zagrebu, 19, 20. i 21. maja boravili su hodočasniki ki su pristigli iz Austrije, Madjarske i Slovačke kade živu gradišćanski Hrvati pod peljanjem biškupa Željeznoga dr. Egidija Živkovića. Kad su Hrvati iz ovih krajeva otišli u novu domovinu onda su sa sobom uzeli tri stvari: vjeru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvi vridne ruke. Te ruke su sklopili na molitvu, ali su s timi rukami i izgradjivali novu budućnost, novu domovinu. Svetu mašu je muzički oblikovao zbor gradišćanskih Hrvatov iz trih držav imenom Pax et Bonum pod peljanjem Ive Šeparovića. Sudjelivalo je 150 jačkarov i jačkaric, ki su bili obličeni u različni hrvatski nošnja.
ZAGREB — Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković sudjelovao je u nedilju, 21. maja na sv. maši u čast blaženiku Alojziju Stepincu, ku je u zagrebačkoj katedrali na gradišćanskohrvatskom jeziku predvodio željezanski biškup mons. dr. Egidije Živković, skupa s mnogimi gradišćanskohrvatskimi i hrvatskimi subrati. Vjernike je pozdravio domaći zagrebački kardinal Josip Bozanić. Biškup Živković mu je u ime gradišćanskih Hrvatov darovao kalež i patenu (zdjelicu pri bogoslužju). U svojoj prodiki je biškup Živković naglasio da je shodišće povijesan znak za povezivanje Europe.
Na maši je jačio zbor gradišćanskih Hrvatov Pax et Bonum s kih 150 članov iz Austrije, Madjarske i Slovačke, a došlo je i neokilo sto hodočasnikov grad. Hrvatov, u sklopu ovoga trodnevnoga shodišća gradišćanskih Hrvatov u Zagrebu — u organizaciji desetnika mag. Željka Odobašića.
Prvoga dana ovoga velikoga shodišća gradišćanskih Hrvatov u Zagreb, u petak 19. maja u dvorani Vijenac Nadbiškupijskoga pastoralnoga instituta hodočasnikom je predstavljen lik bl. Alojzija Stepinca. Uz hodočasnike pristigle iz Austrije, Madjarske i Slovačke kade živu gradišćanski Hrvati pod peljanjem biškupa Željeznoga Egidija Živkovića, susretu je nazočila i vrhovna glavarica sestar Službenic Maloga Jezuša, družbe čije sestre djeluju u biškupskom dvoru u Željeznom, tr ravnatelj NPI prof. dr. sc. Josip Šimunović.
Susret je započeo himnom gradišćanskih Hrvatov ku su zdušno otpjevali hodočasniki, tr recitacijom Antuna Mihanovića „Horvatska domovina“ ku je izrekao bogoslov Matija Novački. Okupljene je pozdravio postulator Kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja riči „dočekali smo vas s ljubavlju i simpatijama“. Pojasnio je, kako je te riči nadbiškup Stepinac izrekao 29. novembra 1936. ljeta u pozdravu gradišćanskim Hrvatom ki su došli u Zagreb na proslavu Hrvatskoga pjevačkog društva Zvonimir.
Vidno ushićen, biškup Egidije Živković zahvalio je hodočasnikom ki su se u tako velikom broju odazvali pozivu na ovo prvo hodočašće Gradišćancev iz tri zemlje, tr četire biškupije. Ističući važnost shodišća, rekao je „Europa u poslidnje vrime zatvara granice, a mi smo krenuli na put i željimo otvoriti, prekoračiti granice i ovde zajedno slaviti našu vjeru, ali u isto vrime se ojačati u našoj narodnoj svisti. Došli smo u Zagreb po prvi put u velikom broju zajedno svi gradišćanski Hrvati da naše ,akumulatore’ napunimo ovde u vjerskom, ali i narodnom smislu.“ Jačkari i jačkarice iz trih zemalj zbora su bili obličeni u različni hrvaski narodni nošnja.
Podsjetio je, kako je njegov prethodnik, prvi gradišćanski biškup Šefan László rado spominjao u prodika, da „kad su Hrvati iz ovih krajev otišli u novu domovinu, kad su bili protirani onda su sa sobom uzeli tri stvari. Bilo je to ono najpotribnije ča su mogli uzeti, jer kidob su bižali nisu mogli čuda uzeti, ali uzeli su si za život ono najpotribnije: vjeru, materinski jezik i kulturu, a posebno dvi vridne ruke, ke su sklopili na molitvu, ali su s timi rukami i izgradjivali novu budućnost, novu domovinu.“
Nastavljajući u tom duhu, biškup Živković je rekao „mislim da je to i danas za nas sve važno, bilo u Gradišću, odnosno na oni prostori kade danas živu gradišćanski Hrvati, bilo ovde u našoj staroj domovini. Mi tribamo, naš narod i naša Crikva triba vjeru, jezik, kulturu, ali i dvi vridne ruke s kimi obogaćujemo i izgradjujemo naše društvo, našu Crikvu, ali isto tako ke ne zabimo sklopiti na našu molitvu. To je velika tajna, jedno veliko otajstvo radi koga su se gradišćanski Hrvati petsto ljet ovako dobro održali.
Zač nas još ima, ja u 18. koljenu, a mladji od mene u 19.? Jer, smo uvijek bili usko vezani uz Crikvu, uz vjeru i onde našu vjeru gajili, živili, svidočili, ali isto našu materinsku rič, našu gradišćansku prekrasnu bogatu kulturu. To nismo samo za sebe držali, nego smo s tim obogatili, a i danas obogaćujemo većinski narod s kim živimo bili u Austriji, Madjarskoj, Slovačkoj. To je ono bogatstvo ko imamo, ko nosimo i ko tribamo kao dragocjeno blago i našoj dici, našim unukom prenijeti. No, od vrimena do vrimena je potribno da se vratimo na naše izvore, da se onde napijemo zdrave i čiste vode za dušu i za tijelo, za vjeru i za zdravu narodnu svist.“ Biškup Živković je pokazao i na činjenicu, da su sada po prvi put u povijesti gradišćanski Hrvati povezani pod istim krovom EU sa starom domovinom RH. „To je nešto povijesno, važno, čega još nismo potpuno svisni.“
Podsjetio je, kako je ovo shodišće u znaku bl. Alojzija Stepinca ki je uistinu človik čiste savjesti, ki je živio i trpio za istinu, ki se je u svojem životu uvijek zalagao za svoj narod ali nikada nije zabio i one druge ki živu pokraj njega, posebno one male, siromašne ki su na rubu društva, ma kako se zvali, ma ke vjere bili, ke narodnosti, ki jezik govorili. „To ne smimo danas zanijekati, to moramo reći, da je ta blaženik za naš narod, ali sam uvjeren i za cijelu Europu, jedna osoba kakovu svit danas išće i triba. To je ono ča nam danas nedostaje: da stojimo uz istinu da imamo i djelujemo u dobroj savjesti, dušnom spoznanju i da se trudimo za istinu: ljubiti našu vjeru, ali posebno i naš narod, našu materinju rič i našu kulturu.
Mislim da je bl. Alojzije u tom prekrasan uzor, dobra pelda neka nam svim bude putokaz, ali najveć pravi zagovornik ki će nam pomoći da danas moremo tim istim putem krenuti i da najdemo naš put do cilja.“ Nadovezujući se na riči dobrodošlice ke je izrekao mons. Batelja, biškup Živković je rekao, kako „svaki put kad kao gradišćanski Hrvati dolazimo u staru domovinu, te riči osjećamo. To nisu samo prazne riči, nego iza toga stoji jedno otvoreno srce ko nas ljubi i čeka s puno ljubavi i simpatijom. Stoga željim i vam i sebi, da kod ovoga shodišća pred sobom imamo lik bl. Alojzija, i da crpimo snagu za naš vjerski život, a posebno snagu da ne popustimo u našoj narodnoj svisti da ju ne zabimo, da ju se ne sramimo, nego da ju živo prenosimo našim novim generacijam.“
Biškup Živković je izrekao i zahvalu mons. Batelji, ki se kao postulator ljeta dugo trudi da ova kauza dojde do vrhunca, da se završi u proglaše- + + nju blaženoga svetim. „Tebi kao biškup, a posebno kao vjernik i kao Hrvat zahvaljujem za sve Tvoje zalaganje, za Tvoje djelovanje, za sve ča Ti od Tvoje snage, mudrosti i ljubavi prema Crikvi i narodu ulažeš u ov posao, neka Ti stostruko Bog vrati svojim blagoslovom, a bl. Stepinac neka Ti bude ne samo uzor, nego i zagovornik i pomoćnik.“ U znak sjećanja na ov susret, i kao znak povezanosti biškup Živković je mons. Batelji poklonio umjetničko djelo, križ.
Okupljenim je rič dobrodošlice izrekao i rektor Nadbiškupskoga bogoslovnoga sjemenišća mr. sc. Anđelko Košćak. Izražavajući radost ovoga susreta, posebno je naglasio, kako je ljeto dan dana pitomac ove bogoslovije bio i biškup Egidije Živković, a kratko se je osvrnuo i na činjenicu da su tijekom povijesti od 1625. ljeta mnogi bogoslovi odlazili na studij u Beč, Graz, Sambotel, Požun (Bratislavu) i su se sigurno susretali i s Hrvati.
U nastavku je kratko predstavio samu bogosloviju, a spomenuo je i druge bogoslovije u Rijeki, Splitu, Ðakovu, Puli i Sarajevu. Iznoseći brojčane podatke, dodao je „Bogu smo zahvalni da se mladi i danas u našoj domovini rado odazivaju svećeničkomu zvanju“. Spomenuo je kako su bogoslovi nedavno proslavili 150 ljet od prve izvedbe pjesme „U boj“, tr je u tom kontekstu naglasio, kako su ljudi ne sami iz Crikve, nego i iz književnosti, kulture, politike u bogoslovi prepoznali one na ke se moru osloniti, čiju potporu su očekivali za neke svoje projekte i svoje plane. Na kraju je hodočasnikom poručio „neka je blagoslovljen vaš dolazak, neka vas bl. Alojzije Stepinac prati svojim zagovorom ovih dana, ali i kroz cijelo vaš život“.
Ovomu skūpu nazočila je i Vanja Jovanka Bukorović Nakić, pravoslavka ka je posvidočila zač se utiče zagovoru bl. Alojzija Stepinca. Naglasila je, kako je u teški životni trenutki jedinu utjehu našla u katedrali pokraj njegovoga groba. „Dao mi je čudnu snagu, a uvijek sam govorila on nije ništ kriv. Dojdem na njegov grob, i molim da bude proglašen svecem.“
Sām lik bl. Alojzija Stepinca predstavio je mons. Batelja. Ukazujući na njegovo geslo „U Tebe se Gospodine uzdam“, naglasio je, kako se „kroz sva razdoblja njegovoga života more osjetiti njegova oslonjenost na Boga“. Pokazujući slike s biškupskoga redjenja, istaknuo je, kako je Stepinac bio svistan da svoju biškupsku službu mora vršiti dragovoljno, oduševljeno, strpljivo i gorljivo. Posebno se je osvrnuo na Stepinčeva nastojanja oko očuvanja čvrste vjere vjernikov, tr je u tom vidu spomenuo da je Stepinac organizirao 19 euharistijskih kongresov, tr sām gajio i poticao na pobožnost BDM.
Posvistio je i brigu nadbiškupa Stepinca za ljude u nevolji, a posebno one bez posla, ali i njegova nastojanja na oko pokretanja enciklopedije, jer kako je isticao „svaki kulturni narod ima enciklopediju“.
Bogatom fotodokumentacijom dao je i prikaz samoga sudjenja, upoznajući nazočne sa selekcijom, odnosno odbijanjem kako pisanih dokazov, tako i svidokov u korist nadbiškupa Alojzija Stepinca. Cijela prezentacija bila je potkripljena riči nadbiškupa Stepinca, a prezentaciju je zaključio Stepinčevimi riči „Bog vas blagoslovio, Bog vas čuvao na puti vaši, to vam želji blaženi Stepinac a to vam i ja željim.“
Još jednoč zahvaljujući na teplom prijemu, biškup Živković je i sām posvidočio kako je za vrime boravka u Zagrebu kao bogoslov i sām imao prilike doživiti obilježavanje godišnjicu smrti kardinala Stepinca 10. II. Susret je pjevanjem obogatio Oktet zagrebačkih bogoslova pod vodstvom Ivona Fabijanca ki su izveli „U boj“ i „Mučeniče roda moga“.
(Sim/Hina/Ika/uredn.)