Danas nam se čini, da je važan i uspješan on, ki nima vrimena i je zaposlen dan i noć. Ali to nije istina. Gdo svoje vrime nima u ruka, djeluje kaotično i neprofesionalno.
Kako ćemo ada imati već vrimena?
- Ako smo nešto hasnovali, a pak već ne tribamo, ćemo velje vrnuti na svoje mjesto.
- Ako smo nešto otvorili, ćemo opet i zatvoriti.
- Ako nam ča spade, ćemo i pobrati.
- Ako moramo nešto kupiti, ćemo to učinit vrijeda.
- Ako moramo nešto reparirati, je dobro, ako to udjelamo u roku od jednoga tajedna.
Postupati po Din-principu, ča znači „Do It Now“, je idealno. Svi mi rado odgadjamo, odugovlačujemo. A upravo male zadaće, ke ne obavimo velje, su zvećega uzrok za to, da smo kasnije preopterećeni, kad nam se je preveć nabralo. Sve, ča ne stoji već vrimena nego tri minute, moremo obaviti velje.
Pri planiranju vrimena moramo biti velikodušni, drugačije ćemo imati toliko stresa kotno on, ki uopće ne planira. Regula plus-minus-nula znači, za svaku novu zadaću konzekventno napustiti jednu staru!
Svaki dan ima 1140 minut. Svaka minuta je dar. Zato je smišljeno moramo hasnovati. Ako je ne hasnujemo sami, ćedu nam je drugi ispuniti programom, ki nije u našem smislu!