Od 7. stoljeća početo svečujemo Unebozeće Blažene Divice Marije, In Assumptione Beatae Mariae Virginis. 1. novembra 1950. ljeta je papa Pijuš XII. dogmatizirao ta svetak, koga svečujemo 15. augustuša. Ta doktrina nas podučava, da je Jezuševa majka po svojoj smrti s dušom i tijelom u nebo zeta. Doktrina Unebozeća je rezultat podizanja Divice Marije na položaj, koga moremo prispodobiti s onim, koga ima i nje Sin. To moremo gledati kot korak prema izjednačenju Marije s Kristušem.
Svetak Unebozeća Blažene Divice Marije ili Velika maša je povezan s mnogimi pravicami. Čim su uzrejali prvi orihi, su je ljudi kot Marijine orihe darivali dici 15. augustuša. I danas je u mnogi kraji još tradicija, da se na ta dan posvećuju dušeće rasline. Prema legendi je andjeo naredio, da se pred Marijinim mrtvim tijelom nosi palma. Kad se je Kristuš sam tri dane po smrti njegove majke skazao na zemlji, da bi došao po nju, se je proširila izuzetno ugodna duha. Neka druga legenda povida, da su se našle samo rože u Marijinom otvorenom grobu. Ali ove legende sigurno nisu uzrok za posvećenje dušećih raslin na Veliku mašu. U ovoj ljetnoj dobi, u koj je sve u punom cvatu, Mariju poštujemo kot „cvijet polja i liliju dolin“ (Pjesma nad pjesmami 2, 1). Ona je od 5. stoljeća imenovana kot „dobar i svet lapat“, ki donaša božansku litinju. Iz toga se je razvio i Marijin prikaz u žitnoj opravi (Ährenkleid).
Nije bilo svejedno, koliko dušećih raslin bi se posvetilo. Morali su to biti sveti broji, med sedam, devet (trikrat tri) i još i 99 raslin je bio običaj. Sljedeće rasline su dolazile u obzir: ivanjska trava (Johanniskraut), pelin (Wermut), stolisnik (Schafgarbe), divizma (Königskerze), kičica (Tausendgüldenkraut), verbena (Eisenkraut), kamilica (Kamille), timijan, baldrijan, ditelina pak različne vrsti žita. Posvećene rasline su si ljudi višali u stani i štala. Ali kuhali su si od njih i čaj, ki da će je obraniti od betegov. Betežnomu blagu su seljaki posvećene rasline mišali u krmu. Pri nevrimenu su se hitale u oganj, da strijela ne bi udrila. Mrtvacem se je položio u škrinju križ od posvećenih raslin.
Divica Marija je u svojoj skromnosti i sa svojim materinskim flerom mnogim vjernikom bliža nego nepopadljivi svemogući Bog. Bogorodica je prva kršćanka, ka je egzemplarično živila u kršćanskom duhu.
(Agnjica Schuster)