Jubilarna ljeta imaju čuda pozitivnoga. Ne samo nastupe, nego jur dugo prije se počne planirati i pretresivati malo kritično momentana situacija društva. To su prvi koraki, da se i malo kritično u društvu raspita, ča je kroz ljeta polagano oslabilo, se naprašilo, moguće tehnički preteklo, ili ne odgovara već časovitnomu stanju, ča se triba obnoviti, modernizirati i novo prirediti. Tomu pripadaju i slike o društvu.

 

UZLOP — Subotu, 25. feb. je bio predvidjen fotoshooting za Tamburicu Uzlop, da se dobenu nove slike, u ki se najdu i mladi člani društva, ki su se stoprv u poslidnje vrime integrirali u društvo. Strah zbog vrimena u februaru, ki je bio u podsvisti odgovornih, se je barem dan prije, pri slušanju prognoze vrimena, izgubio. Najavljen je bio tepao februarski dan.

 

Jur u osam uri se je društvo sastalo, i počelo je šminkanje, mazanje i pleli su kose kod divojkov, onako, kako je to naučio i potribovao dr. Ivan Ivančan, kad je koreografirao Tamburici Uzlop tanac „Mi Uzlopci“. Neki ženski člani društva, ke su se na polju šminkanja perfekcionirale, imale su pune ruke posla, i ne samo divojke su stale u redu i su čekale dokle dojdu na red, nego i već ki junak je mislio, da mu je potribno se polipšati.

 

U Čelajevom malinu je bio u deset uri sastanak s fotografom, ki je prvo razložio svoje predstave i deponirao želje grafičarke, za dinamične i žive slike. Pokidob da je vrime bilo za februar neočekivano dobro, iako vetreno, odlučili smo, da će se održati snimanje na Ruštanski brigi. Tih nagib ispod Hrvatskoga vrha, bilo je idealno mjesto. Daleka i široka šinokoša, otprta krajina, trava, nebo i oblaki. Fotograf se je trudio za dinamiku, nekada i u travi ležeći, je dao članom društva bižati, hoditi, tancati i u pojedini grupa agirati. Zrak je bio čist, kao riblje oko. Vidilo se je sa slobodnim okom daleko prik jezera na horizontu Svetica za Jezerom (Frauenkirchen) i južnoistočno dimljaki neke tvornice u dalekoj Ugarskoj. Nujni Ruštanski brižići taru tvrde sunčane trake i je preminu u mekanu svitlost, ka podupira farbe, uslabi hlad i je veselje svakomu fotografu. Tako je i vjetar, ki svenek puše na brižići, doprimio još dodatnu dinamiku i ako je katkada i skinuo ku tu krljaču od glave.

 

Kako su ispale profesionalne snimke se još ne zna. To će se viditi najkašnije pri prezentaciji novoga foldera. Amaterske slike, ke su paralelno snimljene, podupiraju ufanje, na dinamične žive slike. A za cijelo društvo je bilo slikanje šala i veselje, i neki mladi člani su pitali na koncu: ćemo kljetu opet?

(Mirko Sinovac)

 

Slike