Vi ste prijatelji moji, prijatelji ako činite, ča vam ja zapovidam. Već vas ne zovem sluge, jur sluga nezna, ča čini njegov gospodar, nego prijatelji sam vas nazvao. /Iv.14.15. Ako nas Jezuš naziva svojim prijateljem, onda i mi moramo Jezuša Boga isto ovako nazivati. Bog je moj najbliži i najbolji prijatelj. Kad molim nazivam mojega najboljega prijatelja i on mi stalno slušalicu u ruka zame, čuje me. Moje riči s kimi najbliže stignem do Boga, su vjera, ufanje, ljubav. Kod Boga ne tribam stati u red, dokle na me red dojde, kod Boga sam uvijek primljen na prvi mah. Čuje mene, čuje tebe u isto vrime i svim nam odmah odgovara. Milijardu ljudi diže svoj glas prema nebu i Bog sve čuje i svim u isto vrime odgovara. Sve nas ima upišeno u svoje srce, pravične, grišnike, ke čeka njegovom velikom milosrdnošću i ljubavom. Dobro mi došel prijatelj, veli svakomu, ki mu se približi. U njegovoj velikoj milosrdnosti se kupaju, očistuju grišniki, da je Bog kao novorodjenče prima u svoj stan u nebo, jer Bog hoće, da se svi ljudi spasu i da ne pogine nigdor na vijeke. Bog stalno išće te, ki su zgubljeni. I te, ki su ne nek grišniki, nego jur zgubljeni. Ako si je človik nešto zgubio, iako je to svemu tomu vridna stvar, človik sve učini, da ju najde. A Bogu je svaki človik, vridan, najvridnije stvorenje, i išće človika, dokle ga ne najde i stavi ga na svoja ramena i nosi ga domon pun veselja. Bar kako su veliki grihi ljudi, se ipak ne moru prispodobiti prevelikoj milosrdnosti i ljubavi Božjoj. Puni se nebo, puni se s grišniki, ki su se povrnuli. Dost je bilo, da je rekao desni razbojnik na križu: Spomeni me se, kad dojdem u tvoj orsag. I Jezuš ga odmah iz križa zame sobom u nebo. Ulazi Jezuš u svoju diku s ovim razbojnikom, nosi ga na rameni u nebo. Ča nam je činiti? A ništa drugo, nego zdignuti slušalicu, našu vjeru, da nazovemo našega prijatelja i velimo mu: Evo me! A on odgovara: Ne boj se, ja sam s tobom. Najveće grišnike prima s najvećim veseljem u prvom redu, jer ovim je najprvo pomoć, milost potribna. Ča nije i naša dužnost, da idemo u pomoć tim ljudem, kim je pomoć potribna, bili oni naši prijatelji ili ne, a bili oni i naši najveći neprijatelji. Takov je Bog, on ide u pomoć upravo njegovim najvećim neprijateljem, jer ovim je njegova pomoć, milost najpotribnija. Bog nikad nima mira, nazivaju ga dan i noć i to bezbroj ljudi, ki trpu od tjelovne i duševne nevolje, i stalno se odazivaju nebu ove riči: Gospodine smiluj se! To je najlipša muzika na nebu, da kriču ljudi za pomoć, zdižu ruke k nebu. I Bog svakomu od njih prihvaća ruku, rukuje se sa svakim, ki mu ruke riva. Ljudem znamo biti na ter, Bogu nikad. On Bog hoće, da ga išćemo uznemirujemo, prosimo. Ča nije rekao Jezuš: prosite, tropljite i dat će vam se, već nek si prosimo, jer mi ne znamo kako i ča nam je najpotribnije. To čini i majka sa svojim ditetem, ne da mu ča dite prosi, ali daje ditetu, ča mu je najpotribnije. Bog nas obasiplje sa svojom dobrotom, ljubavom, da mi toga ni ne opazimo. Budmo pravi pekljari pred Bogom, kao kad stoji pekljar pod našimi vrati i čeka, da mu ča damo. Ljudi znaju pekljara i prognat ispred svojimi vrati, ali Bog nikoga ne pošalje, ki od njega prosi. Na milijune pekljarov pred Bogom i nikoga on ne pošalje praznom rukom. Kad bi mi znali, koliko darov smo jur primili od Boga, čudili bi se, i bi mu se nek zahvaljivali. Zato recimo: Hvala ti Bože, hvala ti prijatelju, za sve prijete dare. A zato ne znamo, ča nam je svega Bog dobroga učinio, kad Bog se ne hvali, kako se hvalu ljudi. Bog čini s nami dobro u tišini, kao i naš pravi prijatelj se ne hvali, ako nam je ča dobroga učinio. Tako je to, činiti dobro ljudem, kot i Bog čini dobro s nami i ne hvali se, tako se i mi nekamo hvalit, ako smo komu dobro učinili!

Kategorije