Djelati dugovanja, ka nas veselu, nije teško, ali kad smo konfrontirani s neugodnimi zadaćami, rado uključimo modus vječnoga odlaganja. Na priliku sebi velimo kot zgovor:

• Čekat ću dokle budem raspoložena.
• Ne znam kade ću početi.
• Bolje znam djelati pod pritiskom.
• Imam drugoga dugovanja, ko moram prvo obaviti.

Odlaganje je čemerna navika, ku opravdavamo zbog toga, kad nešto kanimo obaviti perfektno ili kad nam je neugodno udjelati.
Ali ako čekamo na pravo raspoloženje, nikada nećemo ništ obaviti. Mogli bi sebe motivirati tako, da si sugeriramo:

• Nije boljega trenutka nego je sadašnji trenutak.
• Čim prlje završim, tim prlje ću biti slobodna.
• Da mora nešto biti obavljeno perfektno, je iluzija, ka mi onemogućuje da učinim, ča moram učiniti sada.
• Manje bolno je, učiniti veljek, nego čekati, da se sve počemeri.

Da bi prokrastinaciju, kako to vječno rivanje zovu stručnjaki, 
držali pod kontrolom, nam je potribna samodisciplina, a koč-toč i pritisak. Nagrada za pojedine uspjehe je važna i pozitivan feedback. Dokazano je, da pohvaljeni ljudi sebi postavljaju više cilje, kim pristupaju s većim angažmanom.