BEČ — Proslava 60. obljetnice Državnoga ugovora je po­kazala i na neriješenu sukcesi­ju po raspadu Sfrj u pogledu na Austrijski Državni ugovor iz 1955. i na Članak 7.

(ured.)

Koraki prije Državnoga ugovora: još od 1945. – 1955. ljeta   (1)

„Za gradišćanske*) Hrvate je Jugoslavija predlagala upe­ljanje posebnih obrambenih odlukov. U skladu s obećanji datim Jugoslaviji ljeta 1945., bavile su se velesile tim prije­d­logom. Na njev zahtjev je Jugoslavija ljeta 1948. predložila novi prijedlog za uredjenje pitanja naših rodjakov(!) u Austriji. Po tom (,kompromisnom’) prijedlogu tribalo se je Jugoslaviji priključiti obadvi plebiscitne zone iz ljeta 1920., a za uzvrat bi se Jugoslavija odrekla južne Ziljske doline (Gailtal), dijela grada Beljak tr nekih općin… kotara Volšperk (Wolfsberg). Za Gradišće tr za ono područje Koruške ko bi pripalo Austriji, je spomenica predlagala upeljanje posebnih obrambenih, zašćitnih mjer. 

Budući da su ti prijedlogi uti­cali na kasniju formulaciju Čl. 7. Državnoga ugovora (DU), pozabavit ćemo se njim ukratko:

1. točka je zahtijevala da pripadniki jugoslavenske manjine**) u Austriji (Slovenci i Hr­vati) uživaju ,jednaka prava kao i ostali austrijski gradjani, uključujući pravo na vlastite organizacije, udruživanje i ti­sku svojem jeziku’. Točka:
2. ,Imaju pravo na osnovnu poduku na hrvatskom odnosno hrvatskom književnom jeziku tr na odgovarajući broj svojih sridnjih škol. U vezi s tim će se preurediti program poduke (podučavanja) na učiteljskoj školi u Gradišću i u Ko­ruškoj’ tr ćedu biti ,organizirani inspektorati za hrvatske škole u Gradišću i za slovenske u Koruškoj’. Točka:
3. ,Vanjski i unutarnji službeni jezik u administrativnim i sudski ustanova na području s hrvatskim, slovenskim ili mi­šanim stanovničtvom jest hrvatski i slovenski dodatno uz nimški;…“ (Tone Zorn, Slovenija po osvoboditvi). 

Nastavit ćemo s topograf­skom terminologijom i ostalimi točkami…

(Josip Seršić)

*) Na slovenskom jeziku pisalo se je ovo oduvijek malim slovima (gradišćanski).
**) Po jednoj Ifes-ovoj anketi iz Robakove dobe se je samo 1 (jedan) posto gradišćanskih Hrvatov ćutilo kao pripadniki „jugoslavenske ma­njine“ — ča je mr. N. Darabos objavio u svojem diplomskom djelu (no jedan drugi podatak se je ko­sio s tim ,računom od mlikarice’).