Lingvisti su si složni, da se bogatstvo jezikov na svitu mora očuvati. Svaki jezik, ki izumre, je gubitak za človičanstvo. Je li će se neki jezik očuvati ili je li će izumriti, ovisi i o tom, je li to njegovi govorniki kanu. Človik se u ditinstvu nauči jezik ravno tako kot se nauči hoditi ili grabiti. Ako dica vidu, da starji svoj materinski jezik gledaju kot hendikep u vlašćem socijalnom razvitku, se ona ta jezik nauču samo manjkavo. Izum pisma per se, ali i našega gradišćanskohrvatskoga, je veliko kulturno dostignuće, ar ono bazira na točnoj analizi jezika. Za upeljanje pisma je potribna administrativna kultura, kako hasnovati pismo. Pismo služi za zapisivanje, ali i za konzerviranje jezika. Slove se naime orijentiraju po jezičnom standardu.
Svaka promjena gospodarskoga oblika nekoga društva prouzrokuje i promjenu jezika. Novi predmeti i djelatnosti se moraju imenovati. Za apstraktne pojme se ponekad mora proširiti još i morfologija jezika. Ako se nekim jezikom izražavaju moderne tehničke pojave, on nastaje moderan. Modernizirati se more svaki jezik, svejedno kako konzervativne mustre on sadrži. Čim je jezik standardiziran, tim je i moderniziran. Zato je izdavanje Gramatike 2003. ljeta za gradišćanskohrvatski jezik bio epohalan korak. Aliteralna kultura, u koj ne postoji pismo, je za jezik smrtonosna. S druge strani se literalna kultura, ka ima pismo, mora razvijati dalje, ako joj je cilj opstanak. To nije moguće prez stručnjakov. Dite se instinktivno uči jezik, ali ne i pismo. Sposobnost pisanja nije genetski programirana. Za to su potribne škole, u ki se govorniki uču pisati. Govoriti su se već ili manje jur naučili. U škola se zvećega podučavaju samo tradicionalni jeziki, iako i manjinski jeziki imaju svoja pisma. Na ta način se manjinski jeziki zanemaruju, i pripadniki manjin mislu, da je vlašći jezik manje vridan. U njem ne posreduje još i elementarno znanje. Prema univerzalnomu ljudskomu pravu svaki človik ima pravo na alfabetiziranje u svojem materinskom jeziku.
Da se neki jezik ne bi pozabio, da bude postojao i onda, kad umre njegov zadnji govornik, je potribno opisati i dokumentirati ga. To je posao lingvistov, ki su gorljivi čuvari jezičnoga jerbinstva na svitu. Oni terminologiziraju, leksikografiraju i pišu gramatike. Ta posao se znatno razlikuje od toga, ča djelaju filologi, recimo kroatisti. Rič filologija potiče iz grčkoga jezika i znači: ljubav prema riči, u širjem smislu ljubav prema debatiranju. Zato se oni rado bavu literaturom, ku interpretiraju.
(Agnjica Schuster)
